Simptomi gljivične infekcije na nogama i kako je učinkovito liječiti

Površinske gljivične infekcije spadaju među najčešće kožne bolesti, nastaju kod milijuna pojedinaca godišnje. Rastući trend pretilosti, starenje populacije i pad imuniteta doprinose rastu učestalosti. Na infekcije tinea pedis (atletsko ili sportsko stopalo) i tinea unguium (onihomikoza), otpada čak 29.6 % svih gljivičnih infekcija. Atletsko stopalo naziv je za gljivičnu infekciju koja se pojavljuje na koži, a većinu infekcija uzrokuju dvije vrste gljivica, Trichophyton mentagrophytes i Trichophyton rubrum.

Gljivama iz roda Trichophyton mentagrophytes čovjek se zaražava preko životinja. One žive na rožnatom dijelu kože, kose i nokta te svojim rastom razgrađuju keratin i uzrokuju upalu. Infekcije koje na koži manifestiraju se kao kružne, lagano uzdignute promjene sa blijedilom u sredini i blažim ljuskanjem te ev. i mjehurićima na rubovima, a ljuskice se mogu odvojiti te ozlijeđena koža ostaje otečena, vlažna i jarkocrvena. Gljive iz porodice Trichophyton rubrum uzrokuju infekcije na petama i stopalu koje počinju svrbežom, suhoćom, osjećajem žarenja i potom prelaze u zadebljanu, napuklu ili kožu koja se guli, ovisno o lokaciji na stopalu. Ova vrsta gljivica dugotrajno se nastanjuje na koži stoga i liječenje traje dugo.

Većina slučajeva atletskog stopala je uzrokovana gljivama iz roda T. rubrum, a manifestira se suhom, perutavom kožom što često prolazi neotkriveno, jer ljudi misle da je riječ o prolaznom stanju na koži. Ponekad se infekcija može proširiti sa strane stopala, no promjene su najčešće ograničene na tabane. Katkada kože postane izrazito zadebljana, tj. hiperkeratotična, a stražnji dijelovi peta suhi uz neprestano perutanje. Infekciju na mekšim dijelovima kože, osobito između prstiju, mogu pratiti crvenilo, ranice, svrbež i pečenje.

Obzirom na lokalizaciju promjena, dva su najčešća oblika atletskog stopala:

• Mokasinski tip: promjene najviše zahvaćaju tabane
• Interdigitalni tip: zahvaćena su područja između nožnih prstiju.

Sama gljivična infekcija se može prenijeti i na druga područja na tijelu, najčešće na ruke i prepone.

Rastući trend pretilosti i starenje populacije također doprinosi rastu učestalosti infekcije.

Infekcija se i lako prenosi, pa treba biti posebno oprezan. Izvor infekcije predstavljaju ljuskice kože koje otpadnu s inficirane osobe, a sadrže infektivne gljivične elemente.

Možete ju dobiti ako dodirnete zaraženo područje kože osobe koja je ima ili ćete je izglednije pokupiti na vlažnim javnim mjestima kao što su bazeni, tuševi ili saune jer gljivama pogoduje vlažna i topla sredina za raszmnožavanje..

Ista opasnost vreba i nokte na nogama, a gljivična infekcija noktiju šake ili stopala u medicinskoj se terminologiji označava kao onihomikoza.

Gljivična infekcija postupno zahvaća nokat i može ga potpuno uništiti. U početnom stadiju infekcije najčešće se promijeni boja nokta, potom nokat postaje zadebljan, iskrivljuje se i postaje mrvljiv i krhak. Izloženost vlazi i toplini pogoduje razvoju gljivične infekcije.

U liječenju gljivičnih infekcija na stopalima i noktima lokalnom terapijom kremama i otopinama, kao što je Exoderil, ključno je biti uporan i dosljedan. Exoderil sadrži djelatnu tvar naftifin i učinkovito djeluje na kožne gljivice, kvasnice i plijesni.

Većina promjena se na stopalima uz korištenje kreme ili otopine obično povlači unutar nekoliko tjedana. Nokte koji su zahvaćeni gljivicama treba tretirati znatno dulje - od 4 do 6 mjeseci - jer gljivice se često vole vratiti. Exoderil preparate je dovoljno nanijeti samo jednom dnevno na oboljelo područje što značajno pojednostavljuje liječenje.

Više o Exoderil proizvodima pročitajte ovdje.

Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Plaćeni oglas o lijeku.