Što je meditacija?

Termin meditacija odnosi se na različite tehnike za usmjeravnje pažnje i stvaranje  povišenog stanja svjesnosti.

Za vrijeme meditacije osoba mijenja svoje stanje svijesti izvodeći određene rituale ili vježbe. Vježbe mogu uključivati kontrolu i regulaciju disanja, ograničavanje pažnje na određenu stvar, uklanjanje izvanjskih podražaja, zauzimanje određenog položaja tijela ili formiranje mentalnih slika nekog događaja ili simbola.

Rezultat meditacije je ugodno, blago izmijenjeno stanje svijesti, u kojem se osoba osjeća fizički i psihički opuštenom. Neke osobe nakon dugotrajne meditacije mogu imati mistične doživljaje u kojima gube svijest o sebi i osjećaju se dijelom šire svijesti (što god to bilo).

Meditacija je u nekom obliku (bila) dio svih velikih svjetskih religija, uključujući i kršćansku i židovsku. Meditaciju su prakticirali ljudi u svim kulturama, od starog Egipta pa do suvremenih Eskima. Iako među različitim vrstama meditacije koje danas postoje ima velikih razlika, sve imaju jedan zajednički element: meditant usmjeruje pažnju na jedan podražaj što u velikoj mjeri smanjuje osjetne doživljaje i dovodi do promjena u svijesti. Uspješna meditacija zahtijeva kontrolu prirodne tendencije lutanja uma.

Meditacija dovodi do promjene svijesti - do pomaka s aktivnog, prema izvanjskim događajima okrenutog stanja ka receptivnom i smirenom stanju. Za vrijeme meditacije fokus pažnje dakle prelazi s izvanjskog svijeta na unutarnji. Mnogim Zapadnjacima meditacija može izgledati potpuno besmislena ili čak štetna. No istočne kulture drže ju izrazito važnom u pripremi za stjecanje potpunijeg znanja o samom sebi. Za mnoge meditacija predstavlja dokaz da je naše uobičajeno stanje svijesti samo osobni konstrukt koji se može proširiti i funkcionirati na drukčiji način.

Meditacija je tehnika kojom se isključuje svjesno razmišljanje i tako omogućuje da opazimo i mnogo suptilnije izvore informacija od onih kojima smo obično izloženi. To je namjeran pokušaj da se na kratko vrijeme izdvojimo iz uobičajenog toka života, isključimo normalno stanje svijesti kako bismo ušli u stanje "mraka" i receptivnosti.

Znanstvena istraživanja

Psiholozi su meditaciju počeli ispitivati tek šezdesetih godina ovog stoljeća.

U jednom od prvih eksperimenata od ispitanika je zatraženo samo da se usredotoče na plavu vazu. Oni su uskoro počeli izjavljivati kako je boja vaze postala izuzetno živa i kako im vrijeme brzo prolazi. Nije im se tako lako mogla odvratiti pažnja kao kad su bili u "normalnom" stanju. Neki su osjećali kao da se stapaju sa vazom. Drugi su izjavljivali kako je njihova okolina iznenada postala prekrasna. Svi su meditaciju doživjeli izrazito ugodnom. Nakon dvanaest seansi osjećali su veliku vezanost za vazu i jako im je nedostajala kada je sljedeći put nije bilo.

Kasnija istraživanja pokazala su da se za vrijeme meditacije mijenja fiziološko stanje osobe koja meditira. Promjene su sljedeće:

• smanjenje potrošnje kisika

• usporeno disanje i rad srca

• smanjenje krvnog tlaka

• povećanje otpora kože na provođenje elektriciteta

Međutim, sve ove promjene mogu se izmjeriti u osobe koja ne meditira, nego se odmara. Najveća razlika u fiziološkim promjenama uočava se ako mjerimo moždane valove. Dok su kod opuštene osobe promjene moždanih valova u odnosu na normalno budno stanje relativno male, te su promjene kod osobe koja meditira vrlo izražene. Tip moždanih valova koji se javlja u velikoj mjeri ovisi o vrsti meditacije.

U istraživanju koje su proveli Kasamatsu i Hirai EEG snimka budističkih svećenika koji su prakticirali meditaciju pokazala je alfa valove čim su počeli meditirati iako su im oči bile otvorene. (Inače, alfa valovi se javljaju samo kad osoba ima zatvorene oči). Za meditacije, moždani su valovi postupno prešli iz alfa valova u sporije teta valove - što je vrlo neuobičajeno za osobu otvorenih očiju.

Također, svaki pokušak ometanja meditanta (primjerice, lupanjem po stolu iza njega) je propao. Nepromijenjeni moždani valovi ukazivali su na to da se meditant potpuno isključio iz izvanjskog svijeta i uopće nije bio svjestan nikakvih podražaja iz okoline.

Neka istraživanja ukazuju na moguća tumačebja ove pojave. Ako pokušavate usmjeriti svoj pogled na samo jednu točku, to vam neće uspjeti - osim vrlo kratko vrijeme, jer će se oko bez vaše želje samo pomaknuti. Ovaj pokret sprečava fotoreceptivne stanice u mozgu da se prilagode na stalan podražaj i tako prestanu reagirati. U jednom eksperimentu istraživači su konstruirali sićušni projektor koji je bio pričvršćen za kontaktnu leću. Kada se oko pomakne, pomakne se i kontaktna leća, a s njom i projektor. Rezultat toga je da projektor stalno projicira sliku na samo jedan dio retine. Ispitanici koji su se dobrovoljno javili za sudjelovanje u ovom eksperimentu izjavili su da je slika koju su vidjeli postepeno iščezla. U tom trenutku snimka moždanih valova pokazala je pojavu alfa valova koji se javljaju jedino kad osoba zatvori oči. Izgleda da meditacija izaziva efekte slične onima koji se javljaju kada smo zbog usmjerenosti na jednu točku izloženi nepromijenjenom podražaju iz okoline.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: