Prednosti

Najnovija saznanja moderne znanosti otkrila su neke mehanizme djelovanja tvari kao što su elaginska kiselina, koje se u većim količinama nalaze u trešnjama, višnjama, jagodama i malinama, a upravo ta kemijska tvar smatra se snažnim antioksidansom koji sprječava oštećenje DNK stanice i time umanjuje mogućnosti oboljevanja od raka.

Trešnja kao biljka spada u obitelj ruža, a od uvijek postoji i njezina samonikla i divlja sestra. I ona daje plodove koji se mogu jesti, no od nje se više koristi sirovina u svrhu liječenja. Po svijetu je raznesena vjerojatno prije pojave čovjeka, no porijeklo vuče okolo Crnog mora. Vjeruje se kako "službeno" latinsko ime sortama višanja i trešanja, cerasus, dolazi od imena grada u Maloj Aziji, Kerasosa, oko kojega su one najobilnije uspjevale. Ako se zagrebe ispod površine engleskog jezika, može se vidjeti kako je jezična granica između višnje i trešnje vrlo blaga, što se i može opravdati ako uzmemo u obzir kako je višnja zapravo hibrid trešnje i divljeg grma sličnih, ali kiselih plodova.

Kao što je gastronomija kao umijeće spravljanja nove i ukusne hrane svoj zamah doživjela u doba Rimskog carstva, tako su upravo Rimljani zahvaljujući vojskovođi Luculu bolje upoznali ovu voćku koju je dotični donio iz Male Azije. Već tada se počela naveliko saditi, a njezina uporaba u kulinarstvu nije bila ograničena samo na slatka jela i deserte. Plinije Stariji piše u svojoj knjizi kako su Rimljani sadili čak 8 različitih sorti, iako je to naravno nesuporedivo s današnjih preko 900 sorti trešanja. Kada su doseljenici u 17. stoljeću počeli intenzivnije nastanjivati američki kontinent, Francuzi su bili ti koji su nove gradove utemeljavali nasadima trešnjinog drva.