U zdravom tijelu zdrav duh

Njezin stav

Jednom tjedno (jer više ne stignem) izbacujem nagomilani stres iz svog organizma...

Ponekad to činim u teretani, a ponekad u stanu svoje sestre koja ima hrpu prostora pa između ostalog i "relax" sobu... Sram vas bilo ako ste pomislili na nešto nemoralno, nije to TA vrsta relaksiranja. U toj, famoznoj, sobi s plafona visi stotinjak kila teška boksačka vreća koja je, po mom mišljenju, izum stoljeća. Tu vrstu rekreacije prakticiram u dane PMS-a.

U to vrijeme ta vreća nije tek običan komad kože napunjen pijeskom. Tada se ona čudesno transformira u različita lica, već prema potrebi.

Ponekad ona nosi lice mog muža. Tada lupam po njoj iz sve snage i molim, bolje reći mantram, jednu posebnu molitvu koja kaže: „Bože daj mi mudrost - da razumijem svog muža, ljubav - da mu opraštam, strpljenje za njegove hirove, jer ako budem molila za snagu - prebit ću ga na mrtvo ime. Amen !" Vjerujte, uvijek pomogne!

Ponekad je na vreći lice onih čije se ime ne smije izgovoriti, a koje uvijek znaju kako se odgajaju djeca, kako se prave kolači, kako se zatežu kreveti, koliko brašna ide u domaći kruh i još koješta što rade tisuću puta bolje od nas. Ma naravno da znate o kome je riječ.

Ponekad je to ne samo lice već i kompletno tijelo stare lude iz moje zgrade koja slobodno vrijeme krati urlanjem na djecu koja se igraju pod prozorima, a ponekad ih i gađa kamenjem. Ili njenog muža koji me budi ujutro u 6 i traži lovu za pričuvu.

Ponekad lice na vreći nalikuje liku iz „Crne kronike" koji nije dobio dovoljnu kaznu za premlaćivanje žene ili djeteta ili možda još radije na lice suca koji mu je nije dosudio, ali najčešće je ta vreća ogledalo i tada, svom snagom, namlatim samu sebe jer sam ponovno dozvolila da me se iživcira i da budem pod stresom. Gadna je stvar taj PMS!

U „normalne" dane odem u teretanu. Zašto u dane PMS-a ne idem tamo to vam je valjda jasno?! Istraživanja tvrde da žene i inače imaju osjetljiviji njuh, a osobito „tih dana u mjesecu", te vam dalje ne moram objašnjavati... Zanemarimo li „mirisnu" stranu, ova vrsta rekreacije može vam čak biti i mjesto za zabavu. Svašta se može vidjeti po teretanama. Od likova koji uporno „pumpaju" prsni koš da bi kompenzirali manjak nešto niže od pupka do onih koji to rade da otežaju jer bi u suprotnom mogli poletjeti zahvaljujući velikoj kugli zrakopraznog prostora ponad ramena. Od manekenski građenih petnaestogodišnjakinja koje su uvjerene da su sa svojih 45 kilograma debele pa „pedaliraju" po 150 kilometara, do gospođa u najboljim godinama čija guza, eto, više ne stane u ljuljačku u parku - poput mene.

U svakom slučaju, na vreći ili u teretani, rekreacija i relaksacija krasne su stvari i ja vam ih preporučam.  A ako nemate prostora za objesiti boksačku vreću i mlatiti po njoj ili vam fali vremena za odlazak u teretanu, nema veze. Upalite glazbu, pojačajte do kraja i urlajte na sav glas... učinak je isti!