Uho je slušni organ čovjekovog organizma. Dijeli se na: vanjsko, srednje i unutarnje uho.

Vanjsko uho

Vanjsko uho čine uška i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu nalaze se sićušne dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja. Uška hvata i skuplja zvukove iz okoliša.

Srednje uho

Na čijem je početku bubnjić koji služi kao opna, zatim tri sićušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustachijeva cijev koja izjednačava tlak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutarnjeg uha. Srednje uho se opisuje oblikom kao tijelo sa šest stranica, tj. dio organa koji je omeđen sa šest stijenki.

Stijenke srednjeg uha

• lateralna stijenka (lat. paries tympanicus)
• medijalna stijenka (lat. paries labyrinthicus)
• gornja stijenka (lat. paries tegmentalis)
• donja stijenka (lat. paries jugularis)
• prednja stijenka (lat. paries caroticus)
• stražnja stijenka (lat. paries mastoideus)

Unutarnje uho

Unutarnje uho se zbog svog izgleda naziva i labirint. Sastoji se od koštanoga i membranskoga dijela. Koštani labirint čine tri dijela: pužnica (lat. cochlea), predvorje (lat. vestibulum) i polukružni kanalići (lat. canales semicirculares). Pužnica ima oblik puževe kućice i savijena je dva i pol puta. Uzduž pužnice ide spiralna (koštana) pločica koja njezin koštani kanal nepotpuno dijeli na dva kanala. Donji kanal (lat. scala tympani) na donjem kraju, kroz okrugli prozorčić, u dodiru je s bubnjištem. Kanali su međusobno spojeni na gornjemu kraju, na vrhu pužnice otvorom helikotrema. Membranski labirint nalazi se unutar koštanoga. U predvorju koštanog labirinta nalaze se sacculus (lat.) i utriculus (lat.). U polukružnim kanalima nalaze se tri polukružne membranske cijevi, ductus semicirculare (lat.), a uzduž pužnice nalazi se ductus cochlearis (lat.). Svi dijelovi membranskog labirinta međusobno su spojeni, a ispunjava ih endolimfa. Unutar koštanog labirinta nalazi se perilimfa koja izvana oplakuje membranski labirint. U utrikulusu i sakulusu nalaze se pjege, macula utriculi (lat.) i macula sacculi (lat.), koje sadrže potporne i osjetilne stanice. Zajedno sa stanicama u ampulama polukružnih kanalića bitne su za ravnotežu. Od sakulusa se odvaja ductus endolymphaticus (lat.) koji je spojen i s utrikulusom. Izlazi iz piramide sljepoočne kosti na stražnjoj strani gdje prelazi u saccus endolymphaticus (lat.) koji je bitan za regulaciju tlaka endolimfe. Ductus cochlearis (lat.) zajedno sa spiralnom koštanom pločicom u potpunosti dijeli preostali kohlearni kanal na dvije skale. Na njegovoj bazilarnoj membrani nalazi se osjetilni epitel Cortieva organa. Od Cortijeva organa odlazi nervus cochlearis (lat.) koji zajedno s nitima za ravnotežu, koje čine nervus vestibularis (lat.) i ličnim živcem (lat. nervus facialis) prolaze kroz unutarnji slušni hodnik (lat. meatus acusticus internus).

Kongenitalne anomalije vanjskoga uha

Kongenitalne anomalije vanjskoga uha mogu biti povezane s trisomijama pojedinih kromosoma, nasljeđem te virusnim upalama i drugim štetnim djelovanjima tijekom trudnoće. Kongenitalne anomalije vanjskoga uha vidljive su već pri rođenju. One mogu upućivati na funckcionalne nedostatke kao što su nagluhost (hypoacusis) i gluhoća (anacusis). Te su anomalije češće jednostrane, desnostrane i u oko 60 posto slučajeva javljaju se češće u dječaka. Kongenitalne anomalije vanjskoga uha su otapostaza ili odstojeća uška, anotija, mikrotija, makrotija, rascjep ili fisura uške, apendiks uške, preaurikularna fistula.

Bolesti srednjeg uha

Otogene komplikacije obično su posljedica kroničnih, a rjeđe akutnih upala srednjeg uha. Mogu biti egzokranijalne (akutni mastoiditis, labirintitis, petrozitis, pareza ličnoga živca) i endokranijalne (tromboflebitis sigmoidnog sinusa, meningitis, ekstraduralni apsces, subduralni apsces, apsces velikoga mozga, apsces maloga mozga).

Eustahijeva tuba je kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom.

Fizičko opterećenje koje narušava i oštećuje strukture u zatvorenim tjelesnim šupljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog tlaka, nazivamo barotrauma. Pozitivna barotrauma - tlak u zatvorenim šupljinama je povišen. Negativna barotrauma - tlak u zatvorenim šupljinama je snižen.

U tjelesnim šupljinama, kao i u srednjem uhu postoji određena količina neotopljenog zraka i ona reagira na promjene atmosferskog tlaka. Padanjem atmosferskog tlaka pri porastu visine obujam zraka u tjelesnoj šupljini se povećava.

Promjene u Eustahijevoj tubi izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremećaj se ne javlja kada je tlak u uhu jednak tlaku okoline. Ako se Eustahijeva tuba otvori tlakovi se izjednače.

Pozitivna barotrauma razvija se zbog poremećenosti funkcije tube i ako se njeno ušće u ždrijelu ne otvori. Tada se pojavljuje bol i nagluhost. Razlika u tlaku brzo se izjednačava gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem tube. Ako je tuba oštećena i tlak se ne izjednači, tj. ušće se ne otvara dolazi do negativne barotraume - šire se krvne žile, nastaju točkasta krvarenja, odljepljenje sluznica, uvlačenje bubnjića uz bol i nagluhost.