Važnost fizikalne terapije kod dijabetesa i njegovih posljedica

Šećerna bolest ili diabetes mellitus predstavlja oboljenje koje u zadnje vrijeme zahvaća sve više ljudi. To i ne budi u nama čuđenje ako znamo da jedan od važnijih faktora stres. Svake godine je postotak oboljelih sve veći.
Kod zdravih osoba gušterača izlučuje inzulin u krv samo onda kad se razina glukoze podigne iznad normalnih vrijednosti kako bi snizila razinu glukoze na normalu. Inzulin pomaže u pretvaranju ugljikohidrata iz krvi u energiju.
Osim toga, inzulin stvara stalni osjećaj gladi za ugljikohidratima, pretvara hranu u masne nakupine u tijelu, a kod prisustva veće količine, sprečava izgaranje masnih stanica.
Kod dijabetesa se povisuje razina glukoze u krvi, s time da gušterača smanjeno ili uopće ne izlučuje hormon inzulin. To uzrokuje razne promjene na membranama unutrašnjih organa, živcima i krvnim žilama i posljedicama koje potom nastaju.

Vrste dijabetesa su:

• dijabetes tipa 1 obično počinje u mlađoj dobi kao autoimuna bolest koja nastaje disfunkcijom gušterače koja ne izlučuje dovoljno inzulina i zahtjeva njegovu doživotnu aplikaciju parenteralno
• najčešći oblik je dijabetes tipa 2 koji nastaje kod ljudi starosti od 40. godine na više, a odlikuje ga nedovoljna produkcija inzulina ili neadekvatna učinkovitost u funkciji inzulina
• gestacijski dijabetes nastaje kod trudnica koji po porođaju nestane

Znakovi dijabetesa su žeđ i suhoća usta, kronični umor, često mokrenje, nagli gubitak težine, poremećaj vida i česte infekcije.
Kod tipa 1 su znakovi obično izražajniji za razliku od tipa 2.

Posljedice dijabetesa su dijabetičke artropatije i neuropatije, kao i dijabetičko stopalo.

Artropatije karakteriziraju promjene u mekim i čvrstim strukturama zglobova, naročito ramena, kukova, koljena, laktova, šaka i stopala.
Neke od čestih dijagnoza koje zahvaćaju dijabetičare su periarthritis humeroscapularis, sindrom karpalnog kanala, Dupuytrenova kontraktura, dijabetička amiotrofija, difuzna idiopatska hiperostoza, stenozirajući tendovaginitis, refleksna simpatička distrofija.
Dijabetična neuropatija može zahvaćati jedan ili više živaca. Kada je to mononeuropatija, često je zahvaćen n. oculomotorius.

Razlikujemo perifernu i autonomnu neuropatiju. Zbog oštećenja živaca, prenošenje signala je poremećeno ili onemogućeno. Suženje malih krvnih žila ima ulogu u njenom nastanku.

Kod periferne neuropatije se u potkoljenicama i stopalima pojavljuje osjećaj utrnulosti, žarenja, osjećaj hladnoće, gubitak osjeta u stopalima, grčeva, noćnih bolovi u mišićima, mišićne slabosti itd. Zbog slabije percepcije položaja i pozicije donjih ekstremiteta često se dešavaju istegnuća i lomovi donjih ekstremiteta.

Autonomna neuropatija zahvaća visceralni dio tijela. Posljedično dolazi do zatvora, proljeva, sporijeg pražnjenja želuca (bol, žgaravica, nadutost) i mokraćnog mjehura, slabije potencije, ubrzanog rada srca, neujednačenog krvnog tlaka, suhoće kože, itd.

Periferna neuropatija, gdje dolazi do oštećenja malih i velikih krvnih žila donjih udova, predstavlja predispoziciju za nastajanje oštećenja kože, infekcije i gangrene na stopalu. Tako nastaje dijabetičko stopalo.

Komplikacije dijabetesa mogu naštetiti bubrezima i krvožilnom sustavu, živčanom sistemu, očima, a isto tako i oslabiti ukupnu otpornost organizma na infekcije. Rane sporije zarastaju, a veća im je sklonost bolestima desni, infekcijama mokraćnog sistema i usne šupljine. Komplikacije šećerne bolesti primarni su uzrok sljepoće u odraslih. S vremenom se kod mnogih dijabetičara razvije dijabetičarska retinopatija koja može oslabiti kapilare te utjecati na vid. Kod dijabetičara je tako veća vjerojatnost dobivanja katarakte i glaukoma.

Liječenje

Liječenje dijabetesa zahtjeva podešavanje nivoa inzulina u organizmu, strogo pridržavanje pravila prehrane, redovitu primjenu fizikalne terapije i vježbi.

Fizikalna terapija je važna karika u liječenju dijabetesa kako bi se dosegli ciljevi: poboljšanje cirkulacije čime sprečavamo nastanak rana, kvalitetniji izgled i konzistencija kože, bolja trofika mišića, mobilnost mekih tkiva, dobra gibljivost i kongruentnost zglobova, održavanje posture u središnjoj liniji, koordinacija pokreta i balans.

Kako bi mogli dobiti navedene terapeutske ciljeve, primjenjuju se razni oblici elektroterapije, svjetlosne terapije (UV), manuelnih terapija (miofascijalne, senzorijalne, strukturalne tehnike) kao i individualno programirane vježbe.

Za dijabetičare je iznimno važna higijena stopala, pažnja da se ne ošteti integritet kože i ne dođe do infekcije pravilnim rezanjem noktiju, korištenjem adekvatne obuće i individualnih ortopedskih uložaka po otisku za dijabetičare, održavanjem elastičnosti kože, te adekvatnim tretmanom kožnih promjena u cilju sprečavanja otvorenih rana.

Ustanova Medeor
Koturaška 71, Zagreb
Tel.: 01 61 71 274
Fax: 01 61 71 299