Udruga Hera: "Društvo osuđuje - posebno ako se žena vraća zlostavljaču"

U većini slučajeva obiteljskog nasilja žrtve su žene. Najčešći oblici nasilja su psihičko i fizičko nasilje, seksualno i ekonomsko nasilje: zabrana u traženju posla što ženi onemogućava samostalnost, osobito financijsku neovisnost kako bi mogla lakše napustiti zlostavljača. Žene koje su pretrpjele seksualno nasilje najčešće ne govore o tome, no mi prepoznajemo određene znakove kada dođu u naše sklonište, rekla nam je Marina Švagelj Jažić, koordinatorica udruge Hera koja se bori protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. S Marinom smo razgovarali povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 22. rujna.

Što se tiče zakonodavnog sustava, Marina ističe kako je dobro koncipiran, ali u stvarnosti ne funkcionira.

"Smatram da imamo bolji zakonodavni okvir u odnosu na neke druge susjedne zemlje. Međutim, ta primjena zakona je loša. Ipak, važno je istaknuti da je u svibnju ove godine Vijeće Europe po prvi put u povijesti odobrilo Europski zakon o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Zakon sadrži i mehanizme i mjere za sprječavanje nasilja, ali i uspostavljanje određenih standarda zaštite i prava žrtava obiteljskog nasilja."

Mnoge žene često ostaju u nasilnim vezama i brakovima, a glavni razlozi su, kaže naša sugovornica, sram, osuđivanje, potencijalna osveta zlostavljača i manjak povjerenja. Osim toga, žene žrtve često emotivno i financijski ovise o zlostavljaču. Mnoge vjeruju da će se zlostavljač promijeniti, nemaju nigdje drugdje otići ili nemaju pomoć bliže ili šire rodbine.

"Cijelo vrijeme se vrte u začaranom krugu. Nesigurne su, obeshrabrene i ne vide izlaz iz takve situacije. To često traje dugi niz godina. A mnoge žene sebe okrivljuju zbog nasilja koje su pretrpjele."

"Odgovornost društva je da vjeruje ženi"

Upravo zbog toga je važna odgovornost društva. Međutim, umjesto da pomogne, društvo često osuđuje. Mnogi smatraju kako si je žrtva sama kriva te im nije jasno kako ne može napustiti odnos. Nažalost, situacija je mnogo kompliciranija.

"Ženama žrtvama je nasilje nešto poznato, nešto na što su navikle tako da im na neki način izlazak iz toga predstavlja problem jer - što kada izađu iz toga?"

Društvo ima stav da je nasilje privatna stvar, ističe Švagelj Jažić, ali to ne bi trebalo biti tako. Mnogi imaju predodžbu o tome tko može biti žrtva, a stvarnost je da se nasilje može dogoditi svakome, neovisno o dobi, obrazovanju i društvenom statusu, govori ona.

"Nasilje nije njezina odgovornost, već odgovornost patrijarhalnog sustava i odnosa moći muškaraca nad ženom."

A odgovornost društva je da vjeruje ženi, da je sasluša i da je ne osuđuje. Jer kada odluči reći ono što je pretrpjela, znači da je pronašla nekoga kome vjeruje.

"Ako joj ne možemo pomoći, možemo se raspitati, pronaći adekvatnu instituciju ili organizaciju. Vrlo je važno da društvo pokaže empatiju i razumijevanje. Mnogi rade suprotno - osuđuju - a osobito ako se žena nekoliko puta vraćala zlostavljaču. Teško je, ali vrlo je važno razumjeti dinamiku obiteljskog nasilja. Tako da ako ne možemo pomoći, nemojmo osuđivati."

Vezani sadržaj:

• Što je to emocionalno zlostavljanje?
• Što je to fizičko zlostavljanje?