Zašto ne volimo gorku hranu?

Izvor slike: canva

Izbor namirnica koji će se naći na našem stolu ovisi o prehrambenim navikama te je često stvar ukusa. Neke vrste voća i povrća, poput poriluka ili grejpa, su na popisu onih koje ne volimo. Zašto u nekoj hrani uživamo, a drugu smatramo odbojnom? Ako vam odgovor na ovo pitanje nije jasan, nemojte se nervirati jer ni znanstvenicima nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Zbog svog negativnog stava prema jedenju prokulica ovu temu je odlučila istražiti i psihologinja Kathrin Ohla koja se prisilila se na njihovu konzumaciju tijekom tjedan dana, prenose mediji.

Kako različita osjetila pridonose iskustvu okusa, kako se okus oblikuje iskustvom i vanjskim faktorima te kako možemo utjecati na okus i potaknuti prihvaćanje kako bismo potaknuli zdravo prehrambeno ponašanje, pitanja su koja navodi i želi istražiti stručnjakinja. Kaže da je prokulice smatrala „nepodnošljivo gorkim", no budući da je neprestano slušala o njihovoj hranjivosti, odlučila je istražiti može li se naviknuti na njihov okus.

Jedno od otkrića istraživača okusa s Instituta za biologiju prehrambenih sustava Leibniz Ohle i Maika Behrensa, ukazuje na to da se preferencije u izboru hrane mogu promijeniti. Međutim, okus gorčine neke namirnice neće nestati jer je nešto što je naslijeđeno, objašnjava Behrens. Tajna je u genu TAS2R3 kojeg nosi većina ljudi, kaže stručnjak. Osim navedenog, osjećaj gorčine daju i papile, male zaobljene izbočine na gornjoj površini jezika koje sadrže okusne pupoljke s receptorima za okus. Ohla također navodi da se receptori za okus su nalaze po cijelom jeziku, s posebno velikim brojem receptora za okus gorkog na stražnjoj strani, kaže Ohla.

Uz genetiku, na percepciju okusa utječe i socijalizacija, kaže Behrens te navodi primjer. "U azijskim zemljama, gdje se korijander mnogo češće koristi, mnogo je manje ljudi koji ga odbacuju." „Možete se naviknuti na gotovo sve okuse. Psihologija može nadjačati genetiku", zaključuje Ohla.

Vezani sadržaj: