Boris Blažinić: 'Zašto se partneri ponašaju drugačije nego na početku veze i zašto lažu?'

Izvor slike: 123RF

Kao i svake godine, na dan zaljubljenosti, napunit će se restorani, kino dvorane, a povećat će se i broj parova. Mnogi se susretnu s prvim „dejtom“ upravo na Valentinovo, a s njega odlaze ili puni dojmova ili s velikom dozom razočarenja. Uljepšavanje je dio cijelog procesa. Uljepšavanje sebe, romantičnog izlaska, prepričavanje tog izlaska prijateljima ili kolegama već sljedeći dan... No, što kada uljepšavanje postane dio razgovora između dvoje ljudi, a kasnije se percipira kao laž?

Zašto ljudi lažu prilikom upoznavanja, ali i u vezi i braku, objasnio nam je Boris Blažinić, psihoterapeut, predavač i ekspert za psihoprofiliranje te procjenu, razvoj osobnosti i emocionalno zdravlje.

Razlikovanje dobrote i naivnosti

Mnogi parovi susreću se s problemom promjene ponašanja. Naime, na početku se ponašaju na jedan način i govore jednu stvar, a nakon nekog vremena njihovo ponašanje se mijenja, odnosno počinju pokazivati svoje "pravo" lice.

"Određeni tipovi osobnosti imaju tendencije u početku više koristiti marketing. Generalno, svi mi u početku želimo ispasti bolji. To je onaj prvi dio gdje smo fokusirani na pozitivne aspekte nekoga. Zaljubljivost je zapravo visoka fokusiranost, gotovo kao da smo u transu. Ne vidite ostale stvari, ne želite ih vidjeti i to traje određeno vrijeme. Što je veća razlika između te iluzije i realnosti, veće je razočarenje. Neki tipovi osobnosti, koji su izrazito senzibilni, duboki, a imaju tendenciju fotošopirati, kasnije doživljavaju veliki šok. Shvate da je njihov partner samo žaba i da nikada neće postati princ", rekao je psihoterapeut Boris Blažinić.

"Ljudi puno više vremena, truda, novaca ulažu odluku kupnje rabljenog auta, nego izbora partnera. Kao da se taj virtualni svijet pretvorio u stalni, pa želimo neka 'instant' rješenja."

Naš mozak nesvjesno, prema psihologu, postavlja pitanja „mogu li partneru vjerovati“ i „mogu li partnera poštovati.“ Kada se više puta pronađemo u situaciji da smo povrijeđeni, ulazimo u odnos s većom dozom opreza nego ranije.

„Kod negativnih iskustava, vrlo se često događa miješanje dva pojma: biti dobra osoba i biti naivna osoba. Tu ljudi naprave katastrofalnu grešku, pa zaključe da nije dobro biti dobar. Nije problem u dobroti, već u razlikovanju dobroga i naivnoga. Naivnost je kada vjeruješ isključivo osjećajima, a realnost ipak treba provjeriti. Tu dolazimo i kod bitne podjele, a to su pesimizam i pozitivnost. Nešto što se smatra idealnim je biti - pozitivni realist", zaključio je psiholog.

'Ljubavni život je kao supermarket'

Iako mnogi na početku odnosa uljepšavaju istinu i prilagođavaju se potrebama, željama i preferencijama druge strane, nekada se ljudi zaista mogu promijeniti, stoga nije dobro ni generalizirati promjenu ponašanja kod svake osobe.

„Iskrenost je temelj povjerenja, no ponekad je teško biti iskren i prema samome sebi. Čak i teže nego biti iskren prema drugima, zato što mi u svakoj situaciji imamo svjesna i nesvjesna očekivanja. Osoba može biti iskrena, i zaista govoriti istinu, ali svoju istinu. Ta istina je vrlo često loše iskomunicirana. Onda nerealno, nesvjesno ili neiskomunicirano očekivanje vodi u razočaranje, a razočaranje vodi u povredu. Povreda se skuplja u frustraciju, pa u kantu za emocionalno smeće. Kada se to skupi, prelijeva se u obliku bijesa ili tuge“, nastavlja.

"Ljubavni život je jedan veliki supermarket, u kojemu kupujemo na temelju dojma, zaslijepnjeni marketingom, degustacijama, akcijama, prezentacijama i povlačimo emotivnu karticu, a onda nakon nekog vremena shvatimo da nismo kupili ono što je odraz naših potreba, nego naših nadanja. Zapravo, ljudi ne čitaju deklaraciju. Premalo postavljaju pitanja, zato što premalo poznaju sebe", dodao je Blažinić.

'Bolje slatka laž nego gorka istina'

Ipak, postoje situacije gdje sve ostaje isto. Obje strane ponašaju se nakon deset godina braka jednako kao i na početku veze. Ostali su iskreni i dosljedni u svojim željama i očekivanjima od partnera, no iz nekog razloga dolazi do prevare, životnih problema, financijske ili druge krize koje bitno krenu utjecati na njihov odnos. Stoga smo našeg sugovornika upitali zašto u takvim situacijama ljudi odlučuju lagati, i zašto im je to u konačnici, lakše.

"Svi smo mi hodači na žici života. Balansiramo između razuma i osjećaja. Što su ljudi duže zajedno, manje razgovaraju. Samim time skupljaju se frustracije. Treba razgovarati i redovno raditi na odnosu, to je velik proces. Ljudi pomišljaju "bolje slatka laž, nego gorka istina", pa si tako sami zapakiraju ono što im je potrebno i pronalaze opravdanja za svoje postupke", odgovorio nam je dr. Blažinić.

Boris Blažinić objasnio nam je i svoje viđenje ljubavi i kako se ponašaju ljudi koji istinski pokazuju svoju ljubav prema drugome.

"Tri su glavne komponente romantične ljubavi. Prva je nagon, on je pokretač. Emocije određuju smjer, a kompatibilnost i razumijevanje razlika u karakteru - održivost. Dvije stvari nitko nikoga ne uči o životu; kako biti dobar roditelj i kako biti sretan u ljubavi. Ljudi vrlo često ne razumiju da svi mi ljubav isto osjećamo, ali različito pokazujemo i prepoznajemo. Ljubav za pauka nije ljubav za muhu. Premalo ljudi razgovaraju. Bezveze je pitati „jel ti mene voliš“, a puno je kvalitetnije pitati „kako da ja znam da ti mene voliš"

U konačnici, svi smo različiti i tražimo različite osobine kod partnera, na osnovu naših potreba. "Svatko od nas ima životni film nekog žanra. Da dođe svjetski poznati redatelj i snima film o vašem životu, kojeg žanra bi bio? Netko snima dramu, netko horor, netko ljubavne... Onda mi biramo partnere koji se uklapaju u naš žanr. Tko snima drame, pronalazi glumca koji će osigurati da radnja filma i bude takva."

Prof. psihologije otkrio nam je i što misli o Danu zaljubljenih i komercijalizaciji slavljenja ljubavi. "Ljudi se sada jako trude da nešto naprave. Budite Valentinovo svaki dan. Svaki dan hvatajte priliku da nagradite sebe i svoje voljene i ne tražite opravdanja", rekao je.

Vezani sadržaj: