Zdravstveni vremeplov, 06. travnja: Kada je mlijeko zamjenjivalo krv – Bizarno poglavlje medicinske povijesti

U dugoj povijesti medicinskih eksperimenata, transfuzije mlijeka iz 19. stoljeća predstavljaju fascinantnu epizodu koja je istovremeno zastrašujuća i poučna. Ova danas nezamisliva praksa otkriva kako je medicina napredovala kroz proces pokušaja i pogrešaka, ponekad uz visoku cijenu za pacijente.

Sve je započelo 1854. godine u Torontu, usred smrtonosne epidemije kolere. Liječnici James Bovell i Edwin Hodder, suočeni s očajničkom situacijom i nedostatkom učinkovitih terapija, došli su na neobičnu ideju. Primijetili su da mlijeko sadrži masne čestice koje pod mikroskopom podsjećaju na bijela krvna zrnca, što ih je navelo na zaključak da bi mlijeko moglo "regenerirati" krv.

Njihov prvi pacijent, čovjek u posljednjim stadijima kolere, navodno se oporavio nakon transfuzije kravljeg mlijeka. Ovaj prividni uspjeh potaknuo je liječnike da nastave s eksperimentom, no kasniji pokušaji završili su s manje sreće – većina pacijenata umrla je ubrzo nakon primitka mlijeka u svoje vene.

Unatoč ovim ranim neuspjesima, ideja je doživjela neočekivani preporod u Sjedinjenim Državama dvadesetak godina kasnije. Između 1873. i 1880. godine, američki liječnici, predvođeni uglednim ginekologom Theodorom Gaillardom Thomasom, počeli su koristiti transfuzije mlijeka za pacijente koji su izgubili velike količine krvi.

Thomas je izveo sedam dokumentiranih transfuzija mlijeka i zabilježio mješovite rezultate. Neki pacijenti su navodno pokazali znakove poboljšanja, dok su drugi doživjeli ozbiljne nuspojave uključujući visoke temperature, tahikardiju, teške bolove u leđima i ekstremitetima, te delirij. Unatoč ovim zabrinjavajućim reakcijama, praksa se proširila, a mlijeko se smatralo sigurnijom alternativom transfuzijama krvi, koje su u to vrijeme bile iznimno riskantne zbog nepoznavanja krvnih grupa.

Znanstveno obrazloženje za ovu praksu bilo je jednako fascinantno koliko i pogrešno. Liječnici su teoretizirali da se masne čestice u mlijeku mogu transformirati u krvna zrnca, a da se protein iz mlijeka može pretvoriti u albumin u krvi. Neki su čak smatrali da je mlijeko "bijela krv", gotovo identična po sastavu pravoj krvi.

Ono što liječnici nisu razumjeli bile su ozbiljne imunološke reakcije i rizici od embolije koje su takve transfuzije uzrokovale. Pacijenti su zapravo preživljavali unatoč, a ne zbog transfuzija mlijeka.

Do 1880. godine, sve više liječnika počelo je izražavati sumnje u učinkovitost ove metode. Infuzije fiziološke otopine pokazale su se sigurnijom alternativom za nadoknadu volumena tekućine. Konačni udarac praksi došao je s otkrićem krvnih grupa od strane Karla Landsteinera 1901. godine, što je postavilo temelje za sigurne transfuzije krvi.

Današnjim očima, transfuzije mlijeka izgledaju kao opasan i neshvatljiv medicinski eksperiment. No, za liječnike 19. stoljeća, one su predstavljale racionalan pokušaj spašavanja života u eri prije modernog razumijevanja imunologije i fiziologije. Ova epizoda medicinske povijesti podsjeća nas koliko je daleko napredovala transfuzijska medicina, od ulijevanja mlijeka u vene pacijenata do današnjih sofisticiranih krvnih produkata i precizne tipizacije krvi.

Dok danas s nevjericom čitamo o ovim slučajevima, vrijedi se prisjetiti da su mnogi medicinski napredci došli kroz proces eliminacije neuspješnih pristupa – ponekad na teži način.

Vezani sadržaj:

• Zdravstveni vremeplov, 05. travnja: Čovjek koji je operacije učinio sigurnim – Revolucionarni Joseph Lister
• Zdravstveni vremeplov, 04. travnja: Otac moderne neurologije – John Hughlings Jackson
• Zdravstveni vremeplov, 03. travnja: Između snova i psihijatrije – Vizionar Frederik van Eeden