Zdravstveni vremeplov, 28. ožujka: Povijesna uporaba urina u medicini

Dok danas ideju konzumiranja urina smatramo neugodnom ili čak opasnom, kroz povijest su brojne civilizacije gledale na ovu tjelesnu tekućinu kao na ljekoviti eliksir s izvanrednim terapijskim svojstvima. Ova fascinantna praksa pruža uvid u drevne medicinske tradicije i ljudsku sposobnost preživljavanja u ekstremnim uvjetima.

U drevnoj Indiji, praksa konzumiranja vlastitog urina bila je poznata kao "Shivambu" ili "voda Šive" i spominje se u hinduističkim tekstovima starim preko 5000 godina. Sveti spisi poput Damar Tantre i Shivambu Kalpa Vidhija detaljno opisuju kako urin može liječiti širok spektar bolesti - od astme i artritisa do raka i bora na koži. Praksa je bila posebno cijenjena među jogijima koji su vjerovali da urin sadrži vitalne energije koje se ne bi trebale odbacivati.

Staroegipćani su također koristili urin u medicinske svrhe, što je dokumentirano u drevnim medicinskim papirusima. Koristili su ga za čišćenje rana, liječenje opeklina i različitih kožnih stanja. Zapisi pokazuju da su egipatski liječnici prepisivali urin za ispiranje očiju kod očnih infekcija.

U drevnom Rimu, neki medicinari zagovarali su upotrebu svježeg urina za liječenje rana, ublažavanje upala i neutraliziranje otrova škorpiona. Rimljani su također koristili urin kao sredstvo za izbjeljivanje zuba, vjerujući da amonijak u urinu pomaže u čišćenju zubnih naslaga.

U ekstremnim situacijama, urin je često bio posljednja linija obrane protiv dehidracije. Tijekom svojeg putovanja oko svijeta u 16. stoljeću, Magellanovi mornari su u razdobljima nestašice vode pribjegavali konzumiranju vlastitog urina kako bi preživjeli duge periode na moru bez pristupa svježoj vodi.

U Sibiru, šamani su koristili urin na pomalo drugačiji način - za pojačavanje halucinogenih učinaka psihoaktivnih gljiva. Nakon konzumacije gljiva, šamani bi prikupljali svoj urin koji bi zatim konzumirali drugi članovi plemena. Ova praksa temeljila se na činjenici da se psihoaktivne tvari izlučuju kroz urin, a pritom se neke toksične tvari filtriraju kroz bubrege.

Ova fascinantna povijest urinoterapije pokazuje kako su naši preci koristili sve dostupne resurse u potrazi za zdravljem i liječenjem, čak i one koje današnje društvo smatra taboom.

Vezani sadržaj:

• Zdravstveni vremeplov, 27. ožujka: Crna smrt u Dioklecijanovom gradu – Epidemija koja je opustošila Split
• Zdravstveni vremeplov, 26. ožujka: Od Babilona do kupaonica – Tekuće putovanje sapuna kroz povijest
• Zdravstveni vremeplov, 25. ožujka: Čovjek koji je imenovao alergije – Genijalnost Clemensa von Pirqueta