Bethesda klasifikacije u procjeni PAPA testa

Iako je prošlo nekoliko godina od uvođenja Bethesda klasifikacije u procjenu PAPA testa, još uvijek se gotovo redovito čuju pitanja o PAPA grupama. I dok je ranija klasifikacija podrazumijevala podjelu citoloških nalaza u pet grupa (citolozi njemačkog govornog područja jos uvijek rabe modificiranu klasifikaciju u grupe koja se naziva Münchner Nomenklatur), Bethesda klasifikacija je kvalitativne prirode - metoda koja opisuje nalaz. Najveća prednost opisne Bethesda klasifikacije u odnosu na raniju podjelu PAPA nalaza u grupe je u procjeni kvaliteta preparata, potom razlikovanju lakih od srednje teških i teških displazija, kao i mogućnost naznake promjena povezanih s HPV infekcijom.

U prvom dijelu citološkog nalaza opisanog prema Bethesda klasifikaciji označuje se primjerenost uzorka i daje opća procjena preparata. Potom se opisuju vrste stanice u PAPA preparatu, procjenjuje hormonski utjecaj na stanice i promatra prisustvo različitih bakterija i virusa. Drugi dio procjene se odnosi na opisnu dijagnozu. Promjene na stanicama se klasificiraju na upalne promjene, te na promjene nastale usljed iritacije (mehanička iritacija, kemoterapija, zračenje) itd. Osobito se obraća pozornost na površinske reakcije: para- i hiperkeratozu.

Najznačajniji dio procjene se svakako odnosi na prisustvo i procjenu stupnja abnormalnosti stanica. Promatraju se abnormalnosti na epitelnim: skvamoznim i cilindričnim stanicama, kao i stanicama neodređenog značenja; procjenjuje stupanj abnormalnosti (displazije) i preporučuju daljnji postupci i kontrolni pregled. Vrat maternice (cervix) odakle se uzima PAPA test, je dio maternice koji se nalazi u rodnici, otuda dvije vrste sluznica od kojih jedna - mnogoslojni pločasti epitel, oblaže njegovu vanjsku površinu (egzocerviks ili ektocerviks), a druga - jednoslojni cilindrični epitel, oblaže njegovu unutrašnju površinu (endocerviks). Granica između ove dvije vrste sluznica je transformacijska zona i najčešće je mjesto pojave abnormalnosti: displazija, prekanceroza i raka vrata maternice.

U PAPA testu su stoga u normalnim uvjetima prisutne kako stanice vanjskog epitela: egzocervikalne stanice, tako i stanice unutrašnjeg epitela: endocervikalne stanice. Egzocervikalne stanice - stanice mnogoslojnog pločasto epitela obuhvaćaju bazalne, parabazalne, intermedijarne i superficijalne - skvamozne stanice. Različite vrste stanica predstavljaju zapravo različite stupnjeve diferencijacije mnogoslojnog pločastog epitela, a razlikuju se prema veličini i obliku stanice i jezgre, kao i prijemčivosti za boje kod bojanja PAPA testa.

Bazalne stanice su najmanje stanice, okrugle su do ovalne s krupnom, mjehurastom jezgrom koja je centralno postavljena i intenzivno se boji. Normalno se bazalne stanice ne nalaze u PAPA testu, a njihova pojava označuje povredu epitela. Parabazalne stanice su nesto veće, također okruglog do ovalnog oblika, često fino vakuolizirane citoplazme s relativno krupnom ovalnom jezgrom koja leži centralno. Ne sadrže glikogen i ne podliježu citolizi. Nalaze se u PAPA testu kod djevojčica i nakon menopauze, ali i u generativnoj dobi kod ovarijalne insuficijencije ili povrede epitela.

Intermedijarne stanice su duguljaste ovalne i najčešće poligonalne forme, a jezgra je oblika mjehurića. Po veličini se razlikuju dvije klase: male intermedijarne stanice (više duguljasto-ovalne) i velike intermedijarne stanice (poligonalne). Sadrže manje ili veće nakupine glikogena, a rubovi stanica su najčešće lako nabrani ili zarolani. Superficijalne ili skvamozne stanice potječu iz najgornjih slojeva epitela, po veličini se ne razlikuju od velikih intermedijarnih stanica, jedino je njihova jezgra daleko manja - piknotička jezgra. Skvamozne stanice osobito dominiraju u PAPA testu u vrijeme ovulacije, ali se mogu naći tijekom cijelog ciklusa.

Endocervikalne stanice - stanice cilindričnog epitela, su cilindričnog oblika, a javljaju se u dva oblika kao sekretorne i trepljaste stanice. Odlika dobro uzetog PAPA testa je prisustvo endocervikalnih stanica u razmazu!