Drevne metode kontrole rađanja

Konvencionalni oblici kontrole rađanja, kao što su intrauterini ulošci i dijafragme su moderni izumi. Ipak, žene prakticiraju metode kontrole rađanja već stoljećima. Od apsurdno jezivih, mnoge metode kontrole rađanja i planiranja roditeljstva u prošlosti su se prenosile od žene do žene, primalja i s generacije na generaciju.

Metode kontrole rađanja su u uporabi još od prapovijesti. Mnogi drevni načini kontrole rađanja su dokazano neučinkoviti i nesigurni. Ipak je došlo do nekih znanstvenih činjenica iza određenih tehnika koje su korištene i prije nego je ženska anatomija u potpunosti bila razumljiva.

Žene su koristile bilje, čajeve i druge preparate kao metodu sprječavanja trudnoće od kada postoji svijet. Porod je često bio opasan, pa čak i fatalan, tako da su žene često trebale kontrolu trudnoće. Neke biljke koje su se koristile za kontrolu rađanja su bile učinkovite. Na sjevernoj obali Afrike, koristila se sada izumrla biljka silphium. Zna se da je iz porodice komorača i navodno je bila učinkovita kada se uzimala jednom mjesečno kao tinktura za kontrolu rađanja. Pretjerana sječa biljke dovela je do njenog izumiranja.

Ostalo bilje koje se koristilo za kontrolu rađanja su buhača, divlja mrkva i šipak. Čaj od buhače je otrovan u određenim dozama, a divlja mrkva i šipak mogu uzrokovati pobačaj. Ako se uzimaju tijekom prvih nekoliko dana nakon izostanka menstruacija, te biljke, u kombinaciji s peršinom, kaulofilum ili pelinom su trebale izazvati menstruaciju ili početak pobačaja. Sjeme divlje mrkve koristili su Rimljani, za blokiranje proizvodnje progesterona, hormona koji je potreban za vrijeme trudnoće. Primalje u cijeloj Europi bi pripremile čaj od buhače ili kaulofila i preporučile ženama da ga piju 3 dana prije spolnog odnosa i nakon seksa.

Dugo prije razvitka prezervativa i dijafragme, muškarci i žene koristili su metode barijere. Prvi kondomi su nastali u Francuskoj od životinjskih crijeva. Ovi kondomi su tijekom 1640. godine zaštitili mnoge vojnike od spolno prenosivih bolesti od prostitutki za vrijeme rata. Žene su najčešće koristile uređaj koji se umeće u vaginu kako bi blokirao prolazak spermija, izrađen od vune. Medicinski rukopisi iz 1550. godine prije Krista preporučuje da žene samelju datulje, bagremovu koru drveta i med i primijene smjesu na vunu prije umetanja. Znanstvena istraživanja su zaključila da bagrem fermentira u mliječnu kiselinu, koja je dobro poznati spermicide, pa je ova metoda možda i bila učinkovita. Morska spužva se često koristila u kombinaciji s limunovim sokom kao spermicid. Cervikalna kapa od nauljenog papira ili pčelinjeg voska je bila uobičajena na Istoku i Europi.

Prirodne metode kontrole rađanja, kao što je metoda plodnih dana, dojenje i apstinencija, možda su najstariji i najučinkovitiji načini na koje žene imaju pod kontrolom trudnoću kroz povijest. Ritam metoda je jedna od prvih svjesnosti o plodnosti. To znači da je ova metoda bila prva koja se temelji na ideji da su žene najplodnije 14 dana prije početka menstrualnog ciklusa. Ova metoda je pouzdana uz pretpostavku da žena ima redovite cikluse. Metoda laktacije potječe od činjenice da će produženo dojenje odgoditi ovulaciju. Žene mogu produžiti dojenje kao način da se izbjegne trudnoća. Ova metoda kontrole rađanja se smatrala djelotvornom. Najučinkovitiji način kontrole rađanja je apstinencija. Drevni muškarac i žena su bili dobro svjesni činjenice da ako nema seksa znači da nema šansi za trudnoću.

Uz mnoge uspješne pokušaje za kontrolu trudnoće, bilo je mnogo više zabluda ili neuspjelih pokušaja. Ove zablude su razumljive, ali neke su bile čak i kobne. Na primjer, u staroj Grčkoj, žena su bile poučene da Mjesec koji oplođuje usjeve, je također odgovoran za oplodnju žena. Žene koje su pokušavale zaštiti se od začeća trebale su izbjegavati mjesečinu. Slično tome, žene koje su željele zatrudnjeti trebale su spavati gole na mjesečini. Europske žene su vjerovale da ako skaču gore dolje ili stave prst unutar vagine nakon spolnog odnosa, nisu mogle zatrudnjeti. Iako ove strategije nisu bili učinkovite, one nisu nužno opasne po život. Međutim, tijekom 19. stoljeća, žene su umetale drvenu kocku u vaginu nakon spolnog odnosa kako bi spriječile trudnoću. Otrovne tvari su često korištene i iako su možda mogle spriječiti trudnoću ili inducirati pobačaj, one su također trovale žene i uzrokovale dugoročna oštećenja organa.