Hormoni diktiraju promjene u dojkama

Hormonski utjecaj mijenja mamografski nalaz

Dojka je tijekom života izložena utjecaju endogenih (koji se proizvode u organizmu) i egzogenih hormona (uzimanje hormonske kontracepcije u reproduktivno doba i hormonskog nadomjesnog liječenja u peri i postmenopauzi). Dosadašnja istraživanja nisu pokazala razliku između utjecaja endogenih i egzogenih hormona. I jedni i drugi stvaraju isti, mali rizik za pojavu karcinoma, a uzročno-posljedična veza između hormona i karcinoma dosad nije dokazana. Prema sadašnjim spoznajama, hormoni se ne smatraju rizičnim činiteljima nego promotorima rasta karcinoma. Drugim riječima, ako žena ima genetsku predispoziciju za razvoj karcinoma ona će ga razviti neovisno o uzimanju hormonske terapije. Hormonska nadomjesna terapija nije a priori uzrok pojave karcinoma, nego samo ubrzava razvoj postojećeg. To znači bolju prognozu, jer će stanice karcinoma pod utjecajem promotora - hormona brže rasti, imati slabiji maligni potencijal te će se ranije otkriti i na odgovarajući način liječiti.

U medijima često čitamo o statističkim podacima koji upućuju na veći broj karcinoma dojke kod žena koje uzimaju hormonsku terapiju. To nije realan podatak. Žene na hormonskoj terapiji redovito odlaze na kontrolu, pa je jedino zato njima dijagnosticiran veći broj karcinoma, za razliku od ostatka žena koje ne odlaze redovito na kontrolu.

Najvažnija metoda dijagnostike bolesti dojki je mamografija, koja se koristi u probiru (screeningu) opće populacije žena na karcinom i za određivanje patologije kod pacijentica sa simptomima. Vrijednost mamografskog nalaza opada što je veća gustoća žljezdanog parenhima, pa se upravo zbog toga mamografija ne radi kod mladih žena. Njihove su dojke mamografski "guste", pa im se preporučuje ultrazvučna dijagnostika.

Hormonsko nadomjesno liječenje zaustavlja fiziološke involucijske promjene u dojkama, što uzrokuje povećanje gustoće sjena na mamografiji kod 10 do 30 posto žena. Novija istraživanja ispitanica koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju s povećanom gustoćom parenhima na mamogramima upućuju na vjerojatnost da je gustoća uzrokovana edemom i vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) u tkivu dojke, a ne bujanjem (proliferacijom) stanica, što je karakteristika malignoma. Povećanje mamografske gustoće kod hormonske nadomjesne terapije zbog samog je uzroka prolazno i prestaje nakon prestanka korištenja terapije. Zato se terapija prekida kroz dva do četiri tjedna, nakon čega se pretraga ponavlja. Ako je nalaz uredan, može se nastaviti uz redovite mamografske kontrole jednom godišnje i UZV dojki svakih šest mjeseci.

Kod starijih žena s involutivnim promjenama u dojkama, žljezdani parenhim je atrofičan i zamijenjen masnim tkivom, koje se na mamogramu prikazuje prozračnijom teksturom. To je idealna situacija za mamografiju jer se tumor, koji je gušći od okolnog tkiva, može lako diferencirati u vrlo ranoj fazi razvoja.