Samopregled dojke - nepobitno važna, ali nedovoljno istaknuta metoda

Važnost samopregleda

Svaka bi žena trebala znati točan raspored struktura u dojkama i dobro upoznati sve kvržice kako bi među njima mogla napipati svaku novu promjenu.

Samopregled dojki neosporno je važan dio zdravstvenog odgoja i kulture žena, a uloga u ranom otkrivanju promjena u dojkama nepobitno velika. Na žalost, ta je metoda u našoj praksi zanemarena. Iako se spominje u nacionalnim programima prevencije, često susreće kao preporuka u ultrazvučnim i mamografskim nalazima i obrađuje u većini ženskih časopisa, rijetki su liječnici koji svoje znanje žele podijeliti s pukom i u praksi poučavaju žene o tome kako treba izgledati samopregled. Specijalisti nemaju vremena, a liječnicima opće prakse puno je lakše napisati specijalističku uputnicu nego se baviti poslom za koji unaprijed znaju da je najčešće izgubljeno vrijeme. Naime, mnoge žene već na spomen samopregleda reagiraju negativistički u stilu "...ne dao mi Bog da si nešto napipam". Razlozi su prije svega loša informiranost, neznanje i strah. Sigurno je da ni jednoj ženi Bog neće "poslati" rak, nego upravo suprotno. Pomoći će joj da svaku promjenu napipa što manju, a u slučaju da je posrijedi rak, ranim otkrivanjem povećati njezine izglede u borbi s tom opakom bolešću. Zato moram reći: "Dao vam Bog da sve promjene napipate što manje jer su vam tada izgledi u borbi s karcinomom puno veći".

Ako samopregled nije sistematičan i redovit, sitna promjena ne može se napipati. Zato je potrebno na jednostavan i razumljiv način objasniti ženama kada, što i kako treba raditi, te što se može i treba očekivati. Palpatorne karakteristike pojedinih promjena u dojkama trebali bi ocjenjivati isključivo liječnici, a ne pacijenti nakon ovog ili nekoga sličnog teksta, zbog velike mogućnosti pogrešaka.

Samopregled nije zamjena za specijalistički pregled, mamografiju ili UZV dojki nego odlična nadopuna tim pregledima koje treba provoditi redovito, a koji nisu svemogući. Naime, vremenski intervali između pojedinih pregleda obično su od nekoliko mjeseci do dvije godine, a što će se u pojedinom organu (ne samo u dojkama), koji je u trenutku pretrage pokazao uredan nalaz, vidjeti za šest, osam ili deset mjeseci nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti.