Kontracepcija: ginekolog objašnjava koju metodu odabrati, učinkovitost i nuspojave

Izvor slike: 123RF

"Potreba za kontracepcijom u reprodukcijskoj dobi umnogome se razlikuje od kontracepcijskih potreba adolescentica i mlađih žena. Trudnoća je u kasnijoj reprodukcijskoj dobi združena s brojnim perinatalnim problemima, višim morbiditetom i mortalitetom kod žena te s povećanom učestalošću prirođenih fetalnih malformacija. Specifični problemi postupnog slabljenja reprodukcijske funkcije i još uvijek velike mogućnosti neplaniranog začeća podvlači potrebu za pojačanim oprezom prilikom izbora najučinkovitijeg kontracepcijskog sredstva koje - s jedne stane - mora biti učinkovito u osnovnoj namjeni, a s druge, prihvatljivo i sa što manje nuspojava", objašnjava nam dr.sc. Erden Radončić, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije, subspecijalist humane reprodukcije i ravnatelj Poliklinike Repromed.

U toj su dobi češće i neke kronične bolesti, poput dijabetesa i esencijalne hipertenzije, a obje nose povećan rizik kako za trudnicu, tako i za trudnoću, navodi dr. Radončić te dodaje da i namjerni prekid trudnoće (abortus) kao izbor regulacije plodnosti također nije u potpunosti bez rizika, a psihosocijalne traume uz mogućnost brojnih komplikacija dodatno mogu ugroziti opće zdravlje.

Pobačaj - koliko je siguran, metode i rizici

Hormonska kontracepcija

Pitali smo ginekologa koje su vrste hormonske kontracepcije te koje su najčešće korištene kao zaštita od trudnoće u Hrvatskoj. "Parenteralna kontracepcija i implantanti se rijetko koriste u Hrvatskoj, jednostavno nisu popularne, dok ostale kategorije idu uobičajeno, bez obzira na dob. IUD (Mirena) koristi se češće kod žena koje su rodile i koje imaju različite probleme s ciklusom (obilna krvarenja i drugo) pa se tu koristi i njezin ne-kontracepcijski benefit", objašnjava dr. sc. Erden Radončić.

Parenteralna ("depot") kontracepcija

Najčešće korištena parenteralna kontracepcija je depot-medroksiprogesteron acetat (Depot-MPA, -Provera). Parenteralno primijenjeni progestagen djeluje putem potiskivanja LH/ovulacije, i jednokratno primijenjena doza od 150mg stvara farmakoterapijsku koncentraciju koja traje 3-4 mjeseca i vrlo je učinkovita.

Najveći problem primjene ove metode su neredovita i neočekivana krvarenja, u oko 25% žena, pa iz tog razloga i odustanu od daljnje primjene. Osim krvarenja, depot-MPA nema značajnijih nuspojava.

Kao rijetka komplikacija navodi se produžena uspostava ponovne plodnosti u perimenopauzalnih žena, a dodatna manjkavost kontracepcije s depot-progestinom je i nedostatak estrogenske komponente, koja omogućava prevenciju osteoporoze, a kakva se nalazi u kombiniranim preparatima.

Kontracepcijski implantati

Sustavno otpuštanje levonorgestrela u cirkulaciju iz depot-implantata (Norplant) koji sadrži šest silastičnih implantata, svaki s 36mg levonorgestrela, djeluje slično kao depot-parenteralna kontracepcija.

Novije inačice (Norplant-2) jednostavnije su za ugradnju, iako se u biti ne razlikuju po djelovanju i nuspojavama te se Pearl index pouzdanosti kao i u starijem obliku kreće oko 0,2.

Najviša koncentracije levonorgestrela iznosi oko 0,4–0,5 ng/ml, pada nakon 5 godina na 0,25ng/ml kada je potrebna zamjena. Unatoč pouzdanosti kontracepcijskog učinka, nezgodna mu je strana tehničko umetanje i odstranjenje u slučaju potrebe, za što je potrebno stanovito iskustvo.

Najčešće nuspojave su neredovita krvarenja koja su obično slaba, a nakon 5 godina, amenoreja se javlja u svega 10%.

Intrauterini uložak s progestinom (IUD-LNG, Mirena)

Novije varijante IUD koji sustavno oslobađaju progestine (obično levonorgestrela) osobito se smatraju povoljnim za žene u perimenopauzi. IUD s progestinima također uzrokuju smanjenje epizoda krvarenja, a sustavno otpuštanje aktivne supstance štiti od hiperplazije/karcinoma endometrija na sličan način kao i oralna kontracepcija.

Oko 85% korisnica zamjećuje smanjenje krvarenja tijekom korištenja, a koje je najjače izraženo tijekom prva tri mjeseca. Novija istraživanja upalne zdjelične bolesti (STD) pokazala su da je za njenu učestalost prije odgovoran način života suvremene žene nego umetanje intrauterinog uloška (IUD), što vjerojatno i utječe na ponovno reafirmiranje ovog načina kontracepcije.

Prednosti IUD-a su reverzibilnost i relativna dugotrajnost kontracepcijskog učinka, što smanjuje potrebu za čestom izmjenom IUD-a. Sve navedene osobine, uz rijetke kontraindikacije, čini intrauterini uložak vrlo prihvatljivom kontracepcijskom alternativom u žena tijekom perimenopauze.

Najčešći razlog za odstranjenje progestinskog IUD-a je amenoreja, koja u stanovitom broju žena jednostavno nije prihvatljiva nuspojava, iako ju ne treba smatrati nuspojavom u pravom smislu riječi, bar kada je u pitanju perimenopauza.

Što je uzrok boli u zdjelici?

Oralna kontracepcija

Oralne kontracepcijske tablete propisuju se tijekom čitave reprodukcijske dobi žene, od adolescencije do menopauze. Osim kontracepcijske zaštite, tijekom posljednjih 40-ak godina došlo se je i do brojnih spoznaja o dodatnim pozitivnim učincima na zdravlje žene - od regulacije mjesečnog ciklusa do prevencije malignih bolesti. Na temelju tih spoznaja, suvremeni je stav da najveći broj zdravih žena uz uvjet da nisu pušačice, oralnu kontracepciju mogu uzimati bez značajnijih komplikacija i čestih kontrola sve do pravog nastupa menopauze.

Dr. sc. Erden Radončić donosi i nekoliko razloga za reafirmaciju primjene oralne kontracepcije u perimenopauzi:

doza steroidnih hormona u suvremenim formulacijama mnogostruko je manja u odnosu na prijašnje kombinacije, popularne tijekom 60-ih godina
bolja edukacija i informiranost doprinijela je poboljšanom probiru onog dijela populacije koje nose povišen rizik od mogućih komplikacija primjene oralne kontracepcije
valja naglasiti i trend općeg smanjenja učestalosti vaskularnih komplikacija u mlađoj dobnoj skupini, što dodatno utječe na stvaranje opće slike o primjeni oralnih kontraceptiva.

U uvjetima propisnog korištenja, oralna kontracepcija je iznimno učinkovit način sprečavanja začeća. Po Pearlovom indeksu ona iznosi oko 0,1 - 3,0 na 100 žena/12 mjeseci, što najviše ovisi o pravilnom uzimanju tableta. Niskodozni preparati zahtijevaju još i strože pridržavanje propisa o pravovremenom uzimanju.

Oralni kontraceptivi koji sadrže samo progestine preporučljivi su za perimanopauzalne žene s navikom pušenja, za one u kojih su estrogeni inače kontraindicirani, te za mali broj žena koje ne mogu prihvatiti nuspojave sintetskih estrogena.

U progestinskim tabletama kontrola krvarenja nije tako dobra kao u kombiniranih preparata te su neredovita krvarenja ili potpuna sekundarna amenoreja najčešći razlog prestanka korištenja. Ova osobina katkada ih čini neodgovarajućim izborom za značajan broj žena u perimenopauzi.

Kontracepcija u pre i perimenopauzi

Iako su ženama u kasnijoj reprodukcijskoj dobi na raspolaganju sve vrste kontracepcije, neke od metoda mogu biti povoljnije, iako su druge, manje pouzdane prihvatljivije za primjenu i češće se koriste.

Žene nakon svoje 40.godine rjeđe koriste kontracepciju. Od onih koje se na nju ipak odluče, u razvijenom svijetu najčešće pribjegavaju trajnoj sterilizaciji, a najrjeđe oralnoj kontracepciji, nasuprot adolescentnoj i mlađoj zreloj dobi kada je ona najčešće korištena metoda.

U SAD-u se parovi se odlučuju za ligaciju i vazektomiju, a Velikoj Britaniji i nekim europskim zemljama više od 40% bračnih parova odlučuje se za sterilizaciju. Obje metode su vrlo pouzdane i učinkovite te su prednost u obiteljima sa završenim planiranjem obitelji. Ipak, kod nas se te metode rijetko primjenjuju.

Tehnički, sterilizacija se može učiniti na više načina:

primjenom klipseva ili traka,
jednostavne ligacije ili kauterizacije - danas najčešće laparoskopskim putem.

Najčešće komplikacije sterilizacije su anesteziološke i postoperacijske naravi, a Američko udruženje laparoskopičara navodi kako su te komplikacije sterilizacija manje nego tijekom dijagnostičkih LPSC zahvata.

Kondomi, dijafragme, kapice i različita spermicidna sredstva relativno su jeftine metode kontracepcije koje ženama u perimenopauzi ne donose nikakvu prednost u odnosu na žene mlađe dobi. Jedna od najvažnijih osobina mehaničke kontracepcije je zaštita od spolno prenosivih infekcija, osobito virusom HIV-a.