Dijabetes tip 2

Komplikacije dijabetesa tipa 2

Hipoglikemija

Intenzivno davanje inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, kao što su sulfonilureje, povećava podložnost hipoglikemiji do koje dolazi kada koncentracije glukoze padnu ispod normalnih vrijednosti. Uzrokom hipoglikemije mogu također biti nedovoljno uzimanje hrane, fizičke aktivnosti ili uzimanje alkohola. Obično se liječi, ali ponekad može biti teškog oblika ili čak ugrožavati život, pogotovo ukoliko pacijent ne prepozna simptome.

Kod umjereno niskih koncentracija glukoze u krvi koje se lako ispravljaju, simptomi su obično blagi, a uključuju znojenje, podrhtavanje, glad i brzo lupanje srca. Vrlo niske koncentracije glukoze u krvi mogu pospješiti neurološke simptome - konfuznost, slabost, dezorijentiranost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima komu, konvulzije i smrt. Pacijenti kod kojih se epizode hipoglikemije ponavljaju mogu postati neosjetljivi na simptome, čak i samo jedna recentna epizoda hipoglikemije može otežati prepoznavanje slijedeće. Strogim izbjegavanjem niske koncentracije glukoze u krvi ovi pacijenti mogu povratiti sposobnost prepoznavanja simptoma.

Većina stručnjaka preporučuje pacijentima što češće mjerenje koncentracije u krvi - četiri ili više puta dnevno. Ovo je posebno važno kod pacijenata koji više puta nisu zapazili simptome prije nastupa mentalnih promjena. Dijabetičari bi uvijek uz sebe trebali imati tvrde bombone, sok ili paketiće šećera. Obitelj i prijatelji moraju poznavati simptome. Ako se pojavi kriza, treba mu dati 3-5 bombona, 2-3 paketića šećera ili pola šalice voćnog soka (pod uvjetom da može gutati). Ukoliko se u roku od 15 minuta ne pojavi adekvatna reakcija, treba bolesniku dati još šećera ili mu pružiti hitnu medicinsku pomoć uključujući intravenozno davanje glukoze. Članovi obitelji i prijatelji mogu naučiti davati injekcije glukagona, hormona koji za razliku od inzulina, podiže koncentraciju glukoze u krvi.

Dugoročne komplikacije šećerne bolesti

Najznačajnije komplikacije dijabetesa javljaju se uslijed vaskularnih abnormaliteta i oštećenja živaca (neuropatija). Oštećenja velikih krvnih žila ugrožavaju srce, naročito kod srčanih bolesnika i ljudi s visokim krvnim tlakom, te mogu izazvati patološke promjene na nogama. Promjene malih krvnih žila (mikrovaskularne) mogu izazvati oštećenja očiju i bubrega.

Komplikacije krvožilnog sustava

U velikom postotku slučajeva uzrokom smrti kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti je srčani udar, dok je moždani udar uzročnik smrti kod 25% bolesnika. I šećerna bolest tipa 1 i tipa 2 ubrzava aterosklerozu, proces kod kojega se slojevi žućkastih naslaga kolesterola, masti i drugih čestica nakupljaju na stjenkama arterija. Arterije se sužavaju, krvotok usporava i može doći do začepljenja krvnih žila. Tako nastaje oboljenje koronarne arterije(koja krvlju opskrbljuje srce) i kao posljedica srčani udar (infarkt miokarda). Visoki tlak je također jedan od glavnih uzročnika srčanog udara, moždanog udara ili zatajenja srca. Kod bolesnika koji boluju d šećerne bolesti tipa 2 povišene su koncentracije triglicerida, a niže su vrijednosti lipoproteina visoke gustoće (HDL). Obje ove pojave su faktori rizika za oboljenje srca.

Neuropatija (oštećenje živaca) i amputacije

Neuropatija je smanjena ili poremećena funkcija živaca, osobito osjetilnih. Simptomi su trnci i osjećaj peckanja. Obično počinju u prstima, a zatim se šire na ruke i noge. Bolesnik ponekad ne osjeća bol, pa neće osjetiti da je došlo do infekcije plikova ili manjih ranica osobito na stopalima. Ovaj problem postaje još veći jer se javljaju problemi s cirkulacijom izazvani oštećenjem krvnih žila. Čak i manje infekcije mogu izazvati ozljedu dubokih tkiva. Ponekad je potreban veliki kirurški zahvat, a u ekstremnim slučajevima čak i amputacije stopala ili noge. Ranim i pravilnim liječenjem osoba posebno izloženih problemima sa stopalima i nogama, amputacije se mogu spriječiti u 50% slučajeva.

Ako šećerna bolest zahvati autonomni živčani sustav, mogu se pojaviti patološke promjene u kontroli krvnog tlaka, funkciji crijeva i mjehura, kao i spolnoj funkciji kod muškaraca. U nekim slučajevima neuropatija može blokirati anginoznu bol u prsima koja upozorava na srčanu bolest i srčani udar (infarkt miokarda). Oboljeli od šećerne bolesti trebali bi prepoznavati i druge znakove koji upozoravaju na srčani udar uključujući nagli umor, znojenje, kratkoću daha, mučninu i povraćanje.

Komplikacije na očima

Šećerna bolest je glavni uzročnik pojave sljepila odraslih u dobi od 20. do 74. godine. Zbog dugog trajanja bolesti, kod većine oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, u neko se doba života javlja retinopatija, patološke promjene krvnih žila mrežnice. Ipak, samo kod manjine retinopatija postaje tako teškom da nastaje djelomično ili potpuno sljepilo. Kod približno 20% oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, kod dijagnoze se zapaža izvjesno oštećenje očiju, dok je zamućen pogled uobičajen.. Iako osjećaj da se vide bljeskovi svjetla može ukazivati na odvajanje mrežnice, često nema nikakvih simptoma progresirajuće retinopatije. Dijabetičari su također izloženi povećanom riziku razvoja očne mrene i nekih tipova glaukoma.

Oštećenje bubrega (nefropatija)

Oboljenje bubrega je ozbiljna komplikacija šećerne bolesti tipa 2. Rizik od pojave ove komplikacije povećava se kod povišenog krvnog tlaka i poremećaja u funkciji urinarnog trakta. Simptomi su oticanje stopala i zglobova, umor i bljedilo kože. Često oštećenje bubrega je nepovratno i mora se liječiti hemodijalizom.

Mentalna funkcija

Ispitivanja pokazuju da su oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 podložniji pojavi demencije bilo zbog Alzheimerove bolesti ili zbog problema s krvnim žilama u mozgu. Poremećaji pažnje i zapamćivanja mogu se pojaviti čak i kod osoba ispod 55 godina starosti koji već godinama boluju od šećerne bolesti.

Druge komplikacije

Oboljeli od šećerne bolesti su izloženiji gripi i njezinim komplikacijama, uključujući upalu pluća, vjerojatno stoga što ovaj poremećaj neutralizira učinke zaštitnih proteina na površini pluća. Vjerojatno se i neki karcinomi češće javljaju u oboljelih od šećerne bolesti.

Šećerna bolest kao sekundarna bolest

Bolesti koje oštećuju ili uništavaju gušteraču, kao što su upala gušterače ili operacija gušterače (tumori) mogu dovesti do šećerne bolesti. Uporaba nekih lijekova također mogu izazvati pojavu privremene šećerne bolesti. Rijetki poremećaji gena i hormonski poremećaji također povećavaju opasnost od pojave šećerne bolesti.