Dijabetes tip 2

Liječenje dijabetesa tipa 2 i lijekovi

Kod trećine oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 bolest se može kontrolirati samo dijetom i tjelovježbom, što se povoljno odražava na koncentraciju glukoze i krvni tlak. Ostali moraju uzimati lijekove kojima se stimulira izlučivanje preostalog inzulina ili povećava osjetljivost na inzulin. Međutim naposljetku zalihe prirodnog inzulina u gušterači, tj. Langerhansovim otočićima se iscrpe pa ga je potrebno nadomjestiti.

Stroga kontrola koncentracije glukoze u krvi može smanjiti podložnost razvitka komplikacija, pogotovo retinopatiji, ali i oštećenja bubrega i živaca. Kontrolom visokog krvnog tlaka smanjuje se opasnost od nastanka srčanog udara, ali i oboljenja bubrega. Oboljelima od šećerne bolesti tipa 2 cilj bi trebale biti koncentracije glikoliziranog hemoglobina 6%, koncentracije glukoze u plazmi mjerene natašte ispod 6,0 mmol/l (110 mg/dl) i krvni tlak oko130/80 mm Hg. Na taj način bi se komplikacije mogle smanjiti za 25% do 33%. Ove ciljne vrijednosti drugačije su u nekim specifičnim slučajevima, kao na primjer kod trudnica, vrlo stare ili vrlo mlade populacije i kod osoba s drugim popratnim bolestima.

Za razliku od šećerne bolesti tipa 1, bolesnici oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 još uvijek produciraju nešto inzulina, iako ne dovoljno da bi se premostila rezistencija na inzulin. Stoga bolesnici koji trebaju lijekove, počinju sa sredstvima za povećanje produkcije rezidualnog inzulina ili osjetljivosti na inzulin umjesto da im se inzulin direktno nadomjesti, kao što je to standardno kod šećerne bolesti tipa 1. S takvim je lijekovima obično sklonost hipoglikemiji i debljanju manja nego kod inzulina. Sada se za početno liječenje preporučuju preparati sulfonilureje i metformin. I drugi lijekovi se pokazuju vrlo efikasnima. Posebno su djelotvorne razne kombinacije u kojima se ovi lijekovi koriste s niskim dozama inzulina. Na kraju terapija tabletama obično zataji pa bolesnicima ipak treba dati inzulin.

Sulfonilureje

Sulfonilureje su lijekovi u obliku tableta koji stimuliraju gušteraču na proizvodnju inzulina. Na tržištu je čitav niz ovih lijekova, npr. glibenklamid i gliklazid. U svrhu adekvatne kontrole koncentracija glukoze u krvi, ove lijekove treba uzimati 20 do 30 minuta prije jela. Sulfonilureje mogu uzrokovati debljanje, stoga su mršaviji pacijenti bolji kandidati od onih s prekomjernom težinom. Moguće je i zadržavanje tekućine.

Iako je rizik od pojave hipoglikemije manji sa sulfonilurejama nego s inzulinom, hipoglikemija koju izazivaju sulfonilureje može biti prilično dugotrajna i opasna. Osim toga ovi lijekovi stupanju u interakcije s mnogo drugih lijekova. Ovi su lijekovi kod većina pacijenata djelotvorni tokom 7 do 10 godina, a njihov blagotvorni učinak može se produljiti ukoliko se kombiniraju s malim količinama inzulina ili drugih novijih lijekova, osobito metforminom.

Metformin

Metformin je bigvanid čije se djelovanje sastoji u smanjenju proizvodnje glukoze u jetri i povećanju osjetljivosti tkiva na inzulin Uzima se u obliku tableta. Kombinacije s drugim lijekovima kao što su repaglinid, sulfonilureje i akarboza, pokazuju se naročito djelotvornima. Metformin ne izaziva hipoglikemiju niti ne uzrokuje povećanje težine, pa je stoga prikladan za pretile pacijente sa šećernom bolešću tipa 2. Izgleda da metformin također blagotvorno djeluje na koncentracije kolesterola i lipida. Osobe s oboljenjem bubrega i jetre trebaju izbjegavati ovaj lijek.

Inhibitori alfa-glukozidaze

Akarboza i miglitol su inhibitori alfa-glukozidaze. Oni smanjuju koncentracije glukoze sprečavanjem njezine apsorpcije u tankom crijevu. Akarboza snižava koncentracije inzulina nakon jela, što je prednost jer se povišene koncentracije inzulina nakon obroka povezuju s povećanom izloženošću srčanim bolestima. Ovaj lijek sam nije tako djelotvoran kao druge tablete, ali u kombinacijama, kao na primjer s metforminom, inzulinom ili nekom sulfonilurejom njegova se efikasnost povećava.

Kada se koristi sam ne izaziva hipoglikemiju, ali to se događa u kombinaciji s drugim lijekovima. U takvim slučajevima važno je da pacijent dobije otopinu glukoze ili laktoze, jer acarboza inhibira razgradnju složenih šećera i škroba, uključujući konzumni šećer. Najčešća nepovoljna popratna pojava je nadutost, pogotovo nakon obroka bogatog ugljikohidratima. Lijek također može ometati apsorpciju željeza.

Derivat benzoične kiseline

Repaglinid je derivat benzoične kiseline, stimulira beta stanice na lučenje inzulina kao što to čine sulfonilureje, ali manje je vjerojatno da će izazvati hipoglikemiju jer se brzo metabolizira i kratko djeluje. Repaglinid se uzima prije svakog obroka, a oponaša normalno djelovanje inzulina nakon jela. S ovim lijekom pacijenti mogu uzimati obroke u različita vremena, jer je jedini zahtjev da se uzima prije jela. Posebno je efikasan u kombinaciji s metforminom. Pokazuje se djelotvornim u liječenju osoba s znakovima oštećenja bubrega. Popratne pojave su proljev i glavobolja.

Tijazolidindioni

Tijazolidindioni (pioglitazon, rosiglitazon) poboljšavaju osjetljivost na inzuline aktiviranjem nekih gena uključenih u sintezu masti i metabolizam ugljikohidrata.. Kada se koriste sami, ne izazivaju hipoglikemiju. Uglavnom se koriste s inzulinom ili u kombinaciji sa sulfonilurejama.

Inzulin

Kod nekih bolesnika ne može se kontrolirati bolest samo dijetom ili lijekovima koji stimuliraju lučenje inzulina ili pojačavaju osjetljivost na inzulin. Stoga je kod takvih bolesnika djelotvorno davanje inzulina dugog djelovanja prije spavanja u kombinaciji sa sulfonilurejom. No, velikog broja bolesnika potrebno je nakon određenog vremena potpuno nadomjestiti inzulin.

Hormonsko nadomjesno liječenje

Hormonsko nadomjesno liječenje (HNL) moglo bi biti posebno blagotvorno kod žena koje boluju od dijabetesa tipa 2. U nizu ispitivanja pokazalo se da je kontrola glukoze bolja kod žena na HNL-u pa čak i da dolazi do poboljšanja funkcije beta stanica.