Erizipel, crveni vjetar

Definicija erizipela

Erizipel je akutna infekciozna bolest uzrokovana b-hemolitičkim streptokokom skupine A, karakterizirana lokaliziranim, oštro ograničenim crvenilom i otokom kože, općim simptomima i sklonosti recidivima.

Etiologija erizipela

Uzročnik je najčešće b-hemolitički streptokok grupe A koji uzrokuje i druge streptokokne infekcije, rjeđe mogu uzročnici biti i streptokoki drugih grupa C, D, G i u novorođenčadi grupe B. Streptokok se nalazi u limfnim prostorima kože, a može se naći i u ždrijelu.

Epidemiologija erizipela

Izvor zaraze je redovito čovjek bilo bolesnik bilo kliconoša. Vrata ulaska infekta je oštećena koža. Erizipel nije jako kontagiozan, pogoduje mu limfna staza a kako i sam stvara opstrukciju limfnih žila stvara sam sebi uvjete za recidiv. Erizipelu su skloni bolesnici s kroničnim bolestima jetre, bubrega, varikoznim venama, alkoholičari, dijabetičari i bolesnici s tumorima, te osobe s poremećenom cirkulacijom limfe (opekline, kirurški zahvati, frakture itd.). Najčešće se javlja kod starijih dobnih skupina ali nije rijedak ni u dojenčadi.

Patogeneza erizipela

Mjesto ulaza su oštećenja kože bilo velike rane ili okom nevidljiva oštećenja, često su to mjesta gljivičnih infekcija nogu. Streptokoki se razmnožavaju i šire limfnim prostorima potkožja zbog čega redovito dolazi do regionalne upale limfnih čvorova (limfadenitis) i upale gornjeg sloja kože s karakterističnim kliničkim promjenama.

Klinička slika erizipela

Inkubacija traje od 1 - 7 dana. Crvenilo je oštro ograničeno prema zdravoj koži, zahvaćeni dio je edematozan i tjestast pa nije bolno osjetljiv na pritisak. U nekih bolesnika je eksudacija tako jaka da dolazi do stvaranja mjehurića ili mjehura (erysipelas vesiculosum, bullosum) pa čak i gangrene (erysipelas gangraenosum). Regionalni limfadenitis se očituje laganim otokom i osjetljivošću limfnih čvorova. Najčešća lokalizacija su noge potom lice, ruke i trup.

Ako se javlja na licu obično postoji podatak o upali ždrijela pri kojem streptokok dolazi u nos. stoga erizipel lica najčešće počinje od nosa i širi se na oba obraza u obliku krila leptira uz crvenilo i edem vjeđa. Ako se erizipel pojavi na sluznicama (ždrijelo, vanjsko spolovilo, usna šupljina) dovodi do vrlo jakog edema. U neliječenih bolesnika bolest traje 8 - 10 dana i može obići čitavo tijelo (erysipelas migrans), ovaj oblik bolesti je u današnje doba vrlo rijedak, inače crvenilo na periferiji brzo napreduje dok u centru nestaje.

Komplikacije bolesti mogu biti lokalne (celulitis, konjuktivitis, keratitis, edem glotisa itd.) i opće (sepsa, intersticijska upala bubrega). Poststreptokokni glomerulonefritis i reumatska groznica su kod erizipela rijetke, kao i sve komplikacije ako se erizipel pravilno liječi. Kod učestalih recidiva može doći do elefantijaze (povećanja volumena) zahvaćenog područja uslijed opstrukcije limfne cirkulacije.

Dijagnostika erizipela

Dijagnoza je bolesti laka i temelji se na kliničkoj slici, dok je izolacija uzročnika moguća iz mjehurića i mjehura ili na početku bolesti iz krvi. Druge bolesti koje imaju slične simptome su celulitis i flegmona (furunkul) nosa gdje postoji izrazita bolnost i osjetljivost na dodir, crvenilo nije oštro ograničeno i koža je tvrdo infiltrirana. Erizipeloid je vrlo sličan erizipelu.

Prognoza

Prognoza je vrlo dobra kako zbog terapije tako i zbog općenitog blagog tijeka streptokoknih bolesti danas.

Liječenje erizipela

U terapiji se daje penicilin, u slučaju preosjetljivosti eritromicin, azitromicin ili cefalosporini, potrebna je još i lokalna terapija 2%-tnom bornom kiselinom. Na ovakvu terapiju vrućica i opći simptomi nestaju u roku 24 sata, a kožne promjene brzo nestaju.

www.medicina.hr