Helicobacter pylori

Dijagnosticiranje helicobacter pylori infekcije i pretrage

Dijagnostički postupci za otkrivanje HP infekcije svrstani su u dvije skupine:

• invazivni (pregled sa sondom) - endoskopski pregled uz ciljano uzimanje uzoraka (biopsija - brzi test ureaze, histologija ili kultura),
• neinvazivni (pregled bez sonde) - metode koje otkrivaju prisutnost HP

1. puhanjem - dokazivanjem aktivnosti bakterije ureja izdisajnim testom,

2. pregled krvi ili sline - prisutnosti specifičnih protutijela u serumu i/ili slini zaražene osobe (ova metoda nije dobra ukoliko se već uzimala terapija),

3. pregled stolice - dokazom dijela bakterije (antigena HP) u stolici bolesnika.

Izbor dijagnostičkog postupka za određivanje HP infekcije u bolesnika s žgaravicom i sličnim simptomima (dispeptičnim smetnjama), a pri prvoj posjeti liječniku opće medicine, ovisi o intenzitetu simptoma i dobi bolesnika.

Europska grupa za HP infekciju predlaže različiti dijagnostički pristup u bolesnika mlađih i starijih od 45 godina.

Kakva je dijagnostička vrijednost pregleda krvi - serološke dijagnostike (određivanja razine protutijela na HP u serumu ili krvi)?

Iako vrlo jednostavno, određivanje HP "iz krvi" se danas sve manje rabi. Razlog leži u velikom broju netočnih nalaza, posebno kad se tim testom želi kontrolirati uspjeh provedene terapije. Naime, i pri uspješno izliječenoj infekciji, test može ostati mjesecima, a ponekad i godinama, pozitivan.

Zato je danas opće prihvaćen stav da se pregled krvi - serološka dijagnostika koristi samo onda ako ne postoji mogućnost bolje dijagnostike, npr. ureja izdisajnog testa, a i tada samo ako bolesnik nikada prije nije liječio HP infekciju.

Endoskopija

Za grupu pacijenata starijih od 45 godina, ili za sve one s prisutnim "alarmantnim simptomima" neovisno o dobi, preporuča se specijalistička gastroenterološka obrada i endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika, uz dijagnostiku HP infekcije iz uzoraka želučane sluznice.

Treba li tražiti HP infekciju u ljudi bez ikakvih simptoma bolesti?

Uglavnom, ne! Izuzetak mogu biti samo ljudi koji među najbližim rođacima imaju jednog ili više bolesnika s rakom na želucu, ili oni kojima se u liječenje moraju uvesti lijekovi poput aminosalicilata (Andola i sl.) ili antireumatika, a do tada su u životu pri uzimanju tih lijekova ponekad imali želučane smetnje.

www.plivazdravlje.hr