Hepatitis C

Prevencija hepatitisa C

Osoba zaražena virusom hepatitisa C može spriječiti širenje infekcije na slijedeće načine:

• ne darivati krv, organe, druga tkiva niti sjeme (spermu)
• ne dijeliti ni s kim osobne higijenske predmete koji bi na sebi mogli imati krv, primjerice četkice za zube, zubna pomagala, opremu za pedikiranje i manikiranje, britvice
• prekriti rane na koži zavojem ili flasterom.

Zdrava osoba se može zaštititi od infekcije i drugih bolesti koje se šire krvlju ovako:

• nikad ne injicirati droge ili, ako je osoba već ovisnik, prestati i potražiti pomoć i rehabilitaciju. Ukoliko pokušaj odvikavanja nije uspio, ne dijeliti ni s kim igle i štrcaljke, vodu i drugi pribor te se cijepiti protiv hepatitisa A i B
• ne dijeliti četkice za zube, britve niti bilo koje druge predmete za osobnu higijenu jer se na njima može nalaziti krv u tragovima koja se ne mora primijetiti
• zdravstveni radnici trebaju koristiti propisana zaštitna sredstva, rukavice i maske te propisno odlagati igle i druge oštrice. Cijepiti se protiv hepatitisa B
• razmisliti o zdravstvenom riziku ako se želi tetovirati ili napraviti piercing. Infekcija je moguća ako se u studiju za tetovažu instrumenti ne steriliziraju i ponovno upotrebljavaju kod više osoba, ako higijena u studiju ne izgleda zadovoljavajuća i umjetnik ne koristi rukavice za jednokratnu uporabu.

Seksualnim kontaktom se može prenijeti virus hepatitisa C i stoga se osobama koje mijenjaju partnere preporučuje oprez. Seksualnim se putem mogu dobiti i druge bolesti - AIDS, hepatitis B, gonoreja, klamidija itd. Svaki put je potrebno koristiti kondom od latexa. Preporučuje se i cijepljenje protiv hepatitisa B.

Zaražena osoba može poduzeti određene korake kako bi zaštitila svoju jetru:

• prestati piti alkohol
• redovito posjećivati liječnika
• ne uzimati samostalno nikakve lijekove koji se mogu kupiti u ljekarni bez recepta ili druge lijekove koje nudi Internet, travari, kineska medicina, marsovska medicina...bez prethodnog savjetovanja s liječnikom specijalistom
• cijepiti se protiv hepatitisa A

Bolesnike ne bi trebalo isključiti s posla, iz škole, igre, dječjeg vrtića ili drugih okružja samo zato jer imaju hepatitis C. Uključivanje u rad udruge bolesnika oboljelih od hepatitisa bolesnicima može znatno pomoći.

Razvoj cjepiva protiv hepatitisa C

Infekcija hepatitisom C postala je globalna epidemija novog milenija. Većina oboljelih nema simptoma, uspjeh dostupnog liječenja je ograničen, a lijekovi su skupi i ne mogu ih si priuštiti ljudi u nerazvijenim zemljama gdje je učestalost bolesti najviša. Stoga bi razvoj učinkovitog cjepiva bio jedini način za uspješno kontroliranje bolesti. Takvo cjepivo zasad ne postoji.

Iako protiv nekih virusa iz iste porodice u kojoj se nalazi i HCV postoje učinkovita cjepiva (primjerice za virus žute groznice), razvoj cjepiva protiv HCVa je složeniji. Virusi poput onog koji uzrokuje žutu groznicu kod ljudi uzrokuju samo-ograničavajuću akutnu infekciju jer je imunološki sustav čovjeka sposoban kontrolirati bolest i razviti imunitet protiv ponovne zaraze. Usprkos razvoju imunološke obrane protiv virusa hepatitisa C, svega 15-30% osoba uspije samostalno pobijediti virus. Također je dokazano kako HCV može uzrokovati više od jedne epizode akutnog hepatitisa kod iste osobe. Slično, eksperimentalne čimpanze nakon preboljenja akutnog hepatitisa nisu bile imunološki zaštićene protiv ponovnih infekcija. Očito je stoga kako HCV infekcija ne pruža zaštitu od ponovnog izlaganja virusu.

Jedno od mogućih objašnjenja slabosti obrane protiv HCV-a jest genetska raznolikost ovog virusa - poznato je šest genotipova i više od sto podtipova. Unutar jedne osobe virus se nalazi u obliku više kvazivrsta. Genetska evolucija i brze promjene omogućuje ovom virusu izbjegavanje obrambenih mehanizama tijela. Kako pogoditi metu koja se stalno mijenja? Protutijela razvijena protiv jedne kvazivrste ne djeluju na drugu. Budući se virus stalno mijenja, imunološki ga sustav ne uspijeva savladati i infekcija u većini slučajeva prelazi u kroničnu. Kad bismo znali točan mehanizam zašto nastaje kronična infekcija, to bi sigurno uvelike doprinijelo razvoju uspješnog cjepiva. Tehnička ograničenja također priječe razvoj cjepiva: nedostatak odgovarajuće stanične kulture ili malog životinjskog modela u kojem bi se virus uspješno umnožavao. HCV se umnožava u trajnim staničnim linijama T i B stanica u laboratorijskim uvjetima, međutim infekcija tih stanica nije uvijek konzistentna pa je teško pravilno protumačiti rezultate. Jedini životinjski model koji se može koristiti za testiranje uspješnosti cjepiva protiv hepatitisa C je čimpanza. Međutim, čimpanze su skupe i dostupne u ograničenim količinama. Nedavni razvoj HCV replikona vrlo je važan za istraživanje hepatitisa C jer je znanstvenicima uspjelo dio nukleinske kiseline HCV-a potaknuti na samostalno umnožavanje u staničnoj liniji Huh-7, što omogućuje istraživanje funkcije tog proteina kao i testiranje lijekova.

Klasičan pristup razvoju cjepiva uključuje korištenje živog umrtvljenog virusa ili cijelog mrtvog virusa - takav virus potiče imunološku reakciju i stvaranje protutijela, a ne uzrokuje bolest. Pa kad cijepljena osoba dođe u kontakt s virusom, protutijela stvorena nakon cijepljenja sprječavaju nastanak bolesti. Takav pristup za hepatitis C virus nije moguć jer ne postoje eksperimentalne stanice u kojima bi se cijele virusne čestice mogle umnažati. Nije realistična ni uporaba živog umrtvljenog virusa jer virus ima veliku sklonost zadržavanja u domaćinu. I promijenjeni oblici virusa, koji kod čimpanzi uzrokuju oslabljenu bolest, u domaćinu dugotrajno ostaju. Stoga se napori razvoja cjepiva protiv hepatitisa C temelje na stvaranju rekombinantnih proteina (laboratorijski proizvedenih virusnih proteina) i DNA-temeljenoj imunizaciji. Najviše obećavaju DNA cjepiva, što na prvi pogled može biti čudno budući je virus hepatitisa C - RNA virus. Ovo se cjepivo razvija tako da se naprave DNA kopije genoma virusa hepatitisa C i ubace u određene stanice imunološkog sustava. Te stanice pod utjecajem nove DNA stvaraju virusne proteine koji stimuliraju imunološki odgovor. Iako teoretski privlačan, ovaj model još uvijek treba dokazati svoju učinkovitost u liječenju ljudi. Eksperimentira se i s umjetnim spajanjem drugih virusa i dijelova HCV virusa te vrlo malim dijelovima virusa (minitopima) za koje još uvijek treba vidjeti koliko su učinkoviti.

Razvoj cjepiva protiv hepatitisa C očito je veliki znanstveni izazov. Zbog niza problema od strane virusa i tehničkih laboratorijskih ograničenja, odgovarajuće cjepivo za sprječavanje još ne postoji. Međutim, velik bi uspjeh bio i razvoj cjepiva koje bi se dalo bolesniku već kad se bolest razvije i koje bi uspjelo potaknuti jaku imunološku reakciju i savladati virus. Ozbiljna oštećenja jetre nastaju nakon dugotrajne infekcije pa bi i ovakvo terapijsko cjepivo imalo značajan učinak na bolest.

www.medicina.hr