Tetanus

Definicija tetanusa

Tetanus, u narodu još poznat kao zli grč, je teška bolest ljudi i nekih životinja izazvana egzotoksinom kojeg izlučuje Clostridium tetani u inficiranoj rani. Tetanus karakteriziraju tonički spazmi (ukočenost), te reflektorni grčevi mišića.

Etiologija tetanusa

Clostridium tetani je gram pozitivni, anaerobni bacil, koji stvara spore u aerobnim (prisutnost kisika) uvjetima. Spore su izrazito otporne, putem njih nastaje infekcija. U vegetativnom stanju klostridium izlučuje jaki, bjelančevinasti, neurotropni egzotoksin.

Epidemiologija tetanusa

Spore se nalaze na tlu, kamo dolaze izmetom životinja (prirodno gnojena tla). Do infekcije dolazi putem ozljeđene kože, u mirnodobskim uvjetima su najčešće pogođeni ratari, a u ratnim vojnici. Tetanus je proširen po čitavom svijetu.

Patogeneza i patologija tetanusa

Nakon što spore inficiraju ranu, ukoliko tamo postoje povoljni uvjeti (nekroza, piogene bakterije - nedostatak kisika), pretvaraju se u vegetativni oblik. Infekcija samim uzročnikom je uvijek lokalizirana, a sve manifestacije bolesti su posljedica djelovanja toksina. Toksin se širi živcima i krvlju. Male količine toksina se šire aksonima regionalnih živaca i dovode do lokalnog tetanusa. Veće količine, osim već navedenim putem, odlaze limfom u krv, dolaze do svih mišića i odatle opet putem živaca odlaze u kralježničku moždinu, odnosno jezgre moždanih živaca. Tako nastaje generalizirani tetanus. Toksin ima svoju brzinu širenja, pa prije pogađa one mišiće čiji su živci kraći. Posljedično imamo pojačano, patološko izbijanje koje dovodi do povećane mišićne napetosti i generaliziranih grčeva mišića. Toksin koji se jednom veže za središnji živčani sustav više nije podložan djelovanju antitoksina i ne može se neutralizirati.
Ako spore uđu u organizam i ne naiđu na povoljne uvjete, mogu ostati latentne, te se mogu aktivirati u povoljnim okolnostima (ozljede, kirurški zahvati itd.) čak i nekoliko godina nakon infekcije.