Ankilozantni spondilitis

Liječenje ankilozantnog spondilitisa

Liječenje obuhvaća opće mjere (reguliranje tjelesne težine, prolongirani dnevni odmor u potrbušnom položaju na prikladnom ležaju), medikamentozna terapija, fizikalna terapija ( u remisiji se provode postupci za smanjenje tonusa paravertebralne muskulature), kineziterapiju, radnu terapiju , edukaciju pacijenta i operativno liječenje.

Kineziterapija se počinje provoditi od onog dana kada se postavi dijagnoza. Pacijent se uključuje u puni program kojeg čine:

VJEŽBE DISANJA- provode se vježbe disanja torakalnog tipa kojima je cilj održavanja mobilnosti rebara ili usporenje okoštavanja kostovertebralnih i kostotransverzalnih zglobova.

VJEŽBE JAČANJA - odnose se prvenstveno na jačanje ekstenzora trupa i mišiće ekstenzore ekstremiteta. Oko jačanja abdominalne muskulature i fleksora natkoljenice podijeljena su mišljenja i svakako bi ih trebalo izbjegavati ukoliko se razvila torakalna kifoza i fleksiona kontraktura kuka.

Ako se razvije koksitis indicirano je provođenje izometričkih vježbi jačanja mišića pelvitrohanterne muskulature za stabilizaciju kuka, a postaje kontraindicirano provođenje hidrokineziterapije.

VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI KRALJEŠNICE - provode se u vidu aktivnih ili potpomognutih dinamičkih vježbi na suhom ili u vodu.

Za vratnu kralješnicu karakteristične su asistirane vježbe s trakcijom uz izvođenje svih pokreta do granice boli, a provode se u sjedećem ili ležećem položaju, iste vježbe moguće je izvoditi i u suspenzionoj napravi;

Vježbama istezanja povećava se mobilnost skraćenih mišića prsnog koša, ramenog pojasa, mišića iliopsoasa. Provode se uz pomoć terapeuta, u suspenziji ili uz švedske ljestve.

VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI ZGLOBOVA - provode se potpomognutim vježbama od strane terapeuta, vježbama u suspenzionim napravama, vježbama sa pomagalima (štap), te vježbama u vodi.

Kad god je to moguće daje se prednost vježbama u vodi koja mora biti 36 do 38˚C. Osim toplinskog učinka, voda je djelotvoran medij zbog djelovanja sile uzgona čime se, ako se pridoda korištenje specijalnih plovki, može postići učinak maksimalne relaksacije.

Vježbe je potrebno provoditi dva puta dnevno u trajanju od 20 minuta, a taj tempo vježbanja pacijent bi trebao nastaviti i u kućnom režimu.

Apsolutne kontraindikacija za provođenje kineziterapijskog programa su: spondilodiscitis i atlanto-aksijalna dislokacija.

Edukacija

Pacijenta je važno upoznati sa prirodom bolesti, čime se postiže razumijevanje rehabilitacijskog procesa i aktivna suradnja od strane pacijenta u tom procesu.

Fizioterapeut provodi edukaciju o važnosti prevencije nastanka kontraktura zglobova i skraćenja mišića, kao i o metodama za njihovo spriječavanje. Podučava pacijenta o načinima promjene životnih navika koje će usporiti progresiju bolesti i pravilnom, pogotovo kontinuiranom izvođenju vježbi.

Ako se javi u mlađoj životnoj dobi, postojanje ove dijagnoze treba uzeti u obzir prilikom izbora životnog zanimanja.

www.ergovita.hr