Ozljede meniska koljena

Liječenje ozljeda meniska koljena

Fizikalna terapija iza ozljede meniska je individualna i prilagođava se svakom pacijentu, njegovom općem stanju, napredovanju i ciljevima rehabilitacije. Ne postoji predviđeno trajanje rehabilitacije koja se sastoji iz više faza različitog trajanja koje se mogu međusobno i preklapati. Sl.8

Rehabilitacija iza meniskotomije (odstranjena meniska): inicijalna faza počinje nakon 4 - 7 dana iza operacije i sastoji se od metoda koje služe za smanjenje boli i otoka (kao izmjennjivanje hladno-toplo, samo hlađenje, TENS ili transkutana električna stimulacija živca i dr.) i po potrebi vježbe fleksibilnosti. Naglasak te faze je na povećanju opsega pasivnih kretnji u koljenu. Dodatne vježbe povećavaju snagu mišića donjih ekstremiteta.
Intermedijarna faza bi trebala početa kada postigne potpuni opseg pokreta u koljenskom zglobu, nastavlja se s određenim metodama prema prisutnim simptomima. Nastavljaju se vježbe fleksibilnosti i snage u količini koja se tolerira. U ovoj se fazi može postepeno i pod nadzorom početi s vježbama trčanja.
Napredna faza je ona kada pacijent nastavlja napredovati u vježbama snage dok se postepeno vraća svojim sportskim aktivnostima.

Rehabilitacija nakon popravka meniska - program rehabilitacije je sličan onom već opisanom, no postoje veća ograničenja kod oslanjanja težine na koljeno i produženo je vrijeme svake faze rehabilitacije da bi se dozvolilo cijeljenje. Oslanjanje težine je odgođeno za oko 4-6 tjedana nakon operacije da bi se smanjio utjecaj na mjesto popravka.

Rehabilitacija bez operacije je također slična već opisanom protokolu iza meniskotomije. Važnu ulogu predstavlja ublažavanje boli nesteroidnim protuupalnim lijekovima ( kao što su ibuprofen, diklofenak, naproksen i dr.) i teerapija ledom. Ona smanjuje otok i ublažava bol. Ponekad je potreba artrocenteza koja isto smanjuje bol, a u nekim slučajevima kod sportskih ozljeda se provodi i lokalna aplikacija kortikosteroida u koljenski zglob. Važno je održati pokretnost zgloba kao i mišićnu snagu i izdržljivost.

Više faktora je uključeno u odluku o kirurškom liječenju kod poznate ili sumnje na ozljedu meniska u sportaša. U nekim slučajevima je ona očigledna, kao kod ukočenog koljena s izrazitom boli i slikovno dokazanim razdorom meniska. I tijekom samog operativnog zahvata se donosi odluka o popravku, eksciziji ili nediranju razdora. Vodeći cilj je očivati što više zdravog tkiva.

Prognoza ovisi o pridruženim ozljedama i jačini same ozljede meniska. Tijekom dužeg vremenskog perioda, ozljede meniska čine predisponirajuči faktro za razvoj osteoartritisa zbog povećanog opterećenja zglobnih površina u koljenu, no ipak izraženost te povezanosti još nije dobro utemeljena.

Prevencija ozljeda meniska koljena​

Prevencija nije uvijek moguća jer se većina ozljeda meniska događa kod nezgoda ali nešto ipak može pomoći: - jaki bedreni mišići i mišići stražnje lože (pregibači koljena),
- lagano istezanje prije i poslije vježbanja,
- nošenje odgovarajuće obuće tijekom vježbe koja odgovara i vrsti aktivnosti,
- kod skijanja, uvijek provjeriti vezove da bi se skija oslobodila kod pada

www.mojdoktor.hr