Skolioza

Definicija skolioze

Skolioza je deformitet lokomotornog sustava koji se javlja tijekom rasta te se nakon završenog rasta stabilizira. Kralješnica čovjeka gledana sprijeda ili straga (frontalna ravnina) ravna je, bez ikakvog postraničnog zavoja. Ako takav postranični zavoj ipak postoji, govorim o skoliozi.

Skolioza je uvijek patološka. Ako uz skoliozu nalazimo i povećanje fiziološke zakrivljenosti grudne kralješnice u sagitalnoj ravnini (gledajući čovjeka s boka) tada govorimo o kifoskoliozi (grudna kralješnica u navedenoj sagitalnoj ravnini ima normalnu zakrivljenost do 40°. Takva kifoza je fiziološka).

Skolioze dijelimo u dvije osnovne skupine:

• 1. Funkcionalne ili nestrukturalne skolioze, tj. skoliotična držanja. U toj skupini nema anatomskih poremećaja kralješnice. Skoliotično držanje može biti određeno različitim uzrocima kao što su skraćenje jednog donjeg ekstremiteta ili pak kontrakturom paravertebralnih mišića kao što je slučaj kod bolnih sindroma kralješnice. Uklanjanjem uzroka nestaje i skolioza.
• 2. Organske ili strukturalne skolioze, uzrokovane su anatomskim promjenama na kralješnici, njezinim zglobovima, ligamentima ili paravertebralnim mišićima. Kralješnicu treba shvatiti kao jedan savitljiv stup, sastavljen od više elemenata (kralješci). U normalnim uvjetima kralješnica gledana straga je ravna radi toga što su kralješci simetrični i kvadratasti, dok zglobne čahure i ligamenti održavaju njihov točan položaj. Paravertebralna muskulatura predstavlja dodatni oslonac i pomoć pri pokretima. Kada neki od tih elemenata popusti nastaje devijacija kralješnice, čije uzroke treba tražiti u promjeni forme jednog ili više kralješaka, u popuštanju ili skraćenju jednog dijela kapsuloligamentarnog aparata te u asimetriji mišića kralješnice. Kod strukturalne skolioze nalazimo najčešće klinasti deformitet kralješka, rotaciju i torziju kralješka te u najtežim slučajevima i subluksaciju.

Skolioza počinje najčešće jednim strukturalnim (primarnom) zavojem kralješnice. Taj zavoj ne ostaje samostalan nego se razvija sekundarni (kompenzatorni) zavoj kralješnice, koji služi u svrhu "balansiranja" tijela. Primarni zavoji pokazuju sve strukturalne fenomene (klinasti trupovi, torzija-rotacija i subluksacija). Sekundarni zavoj uvijek ima konveksitet zakrivljenosti usmjeren u suprotnu stranu od primarnog zavoja.

Zakrivljenost kralješnice pojavljuje se u različitim razdobljima tijekom života. Skoliozu koja se javlja u prve 3 godina života nazivamo infantilnom, one između treće godine i početka puberteta nazivano juvenilnima. Adolsecentne skolioze javljaju se početkom puberteta, prije dosizanja koštane zrelosti a adultne su skolioze prisutne i nakon dostizanja koštane zrelosti.

U pravilu, najteže skolioze su infantilne. Često napreduju jako brzo i uglavnom zahtijevaju kirurški tretman. Tek manji broj infantilnih skolioza nestaje bez ikakvog tretmana.

Najčešće skolioze su tzv. juvenilne skolioze (dijagnoza deformiteta je postavljena između 4-10 godine života). Jako dobro reagiraju na konzervativni tretman o kojem će biti riječi poslije. Većina skolioza (70-80%) nepoznatog je nastanka pa ih svrstavamo u skupinu tzv. idiopatskih skolioza. Javljaju se najčešće u djevojčica, dobi između 8-12 godina, uvijek prije puberteta.

Od ostalih uzroka koji dovode do strukturalnih skolioza za spomenuti su kongenitalni poremećaji, neuromuskularne bolesti, reumatske bolesti, infekcije, prijelomi, i sl.