Stevens Johnsonov sindrom

Uzrok Stevens Johnsonovog sindroma

Uzrok i razvoj bolesti nije posve objašnjen, smatra se da je odgovoran imunološki sustav, odnosno abnormalni metabolizam lijekova u organizmu. Propadaju površinske orožnjele stanice kože jer ih napadaju stanice imunološkog sustava.
SJS i TEN se najčešće mogu povezati s uzimanjem lijekova. U gotovo 50% slučajeva SJS bolesnik je prethodno uzimao neki od lijekova koji ga potencijalno uzrokuju. Preko 100 lijekova povezano je s ovim sindromom, a tri koja ga najčešće uzrokuju su: karbamazepin (14 slučajeva na 100 000 korisnika), dugodjelujuća kombinacija sulfadoksina i pirimetamina (10 slučajeva na 100 000 korisnika) te kotrimoksazol (1-3 slučaja na 100 000 korisnika).

Ostali lijekovi koji češće uzrokuju SJS su:
- sulfonamidi
- barbiturati
- piroksikam
- aminopenicilini
- hidantoini
- alopurinol
- fenilbutazon

Rjeđe SJS mogu uzrokovati:
- cefalosporini
- tenoksikam
- fluorokinoloni
- nesteroidni protu-upalni lijekovi
- vankomicin
- rifampicin
- etambutol
- tiabendazol
- kortikosteroidi

Prepoznavanje pravog uzročnog čimbenika često je vrlo složeno. Posebnu pozornost treba posvetiti lijekovima koje je bolesnik počeo uzimati 1-3 tjedna prije pojave kožnih promjena. Srednje vrijeme od 14 dana je potrebno od početka uzimanja lijeka do početka reakcije. Općenito, u prva dva mjeseca terapije pacijenti su najskloniji razvoju ovog sindroma.

Čimbenici rizika Stevens Johnsonovog sindroma​

Veći rizik za razvijanje ovog sindroma postoji uz HIV infekciju/AIDS, uzimanje kortikosteroida, presađivanje koštane srži, nasljednu sklonost, alergije, imunizaciju, sistemski lupus eritematozus, graft versus host reakcija te upalna bolest crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis). Osobe koje primaju zračenje (radioterapiju), kemoterapiju ili su obavile neurokiruršku operaciju mozga također su pod većim rizikom.