Duboka venska tromboza

Liječenje duboke venske tromboze

Antikoagulantna terapija

Antikoagulantna terapija heparinom metoda je izbora u liječenju DVT. Preporuča se neprekidna infuzija heparina u dozi oko 500 j./kg/tjelesne težine tijekom 24 sata uz praćenje aPTV, čija vrijednost mora biti 1.5-2.5 puta veća od ishodišnih. Neki autori preporučuju bolus heparina u dozi od 5000-10 000 j. prije početka infuzije, radi postizanja terapijske razine lijeka. Liječenje obično traje 7-14 dana tj. do iščezavanja otoka i bolne osjetljivosti.

Oralni antikoagulansi (derivati kumarina i indandiona bi trebali biti primijenjeni zajedno s heparinom, a heparinska terapija se prekida kada se postigne poduženje PV, tj INR bude između 2 i 3. Iako nefrakcionirani heparin i niskomolekularni heparini (LWMH) imaju sličnu učinkovitost, ali LWMH (reviparin, nadroparin, endoksaparin, certoparin, dalteparin) imaju predvidljiviji antikoagulacijski odgovor, rjeđi nastanak heparinom inducirane trombocitopenije i hemoragijskih komplikacija. Doza enoksiparina može biti ili 1 mg/kg ili 1.5 mg/kg dva puta dnevno. Trajanje antikoagulantne terapije ovisi o predisponirajućim faktorima. DVT nastala pojavom prolaznog faktora rizika liječi se 3 mjeseca, a idiopatska DVT bi se trebala liječiti najmanje 6 mjeseci. Pacijenti s trombofiličnim poremećajima trebaju antikoagulanse primati unedogled.

Trombolitička terapija

Trombolitičku terapiju (urokinaza, streptokinaza, alteplaza) treba primjeniti što ranije, tj. unutar nekoliko dana od početka bolesti, kod bolesnika koji nemaju kontraindikaciju za takvu terapiju.

Trombolitičko liječenje putem katetera omogućava potpunu restituciju trombozirane vene, odnosno očuvanje intaktnosti i funkcije venskih zalistaka, i prevenira postrombotički sindrom. Ova terapija ne prevenira propagaciju ugruška, retrombozu i moguću embolizaciju, a nakon trombolitičke terapije obavezno slijedi terapija heparinom i oralnim antikoagulansima.

Filteri za DVT

Opće prihvaćene indikacije za primjenu filtera u donju šuplju venu u obliku "kišobrana" prema Greenfieldu i Modin-Uddinu su: 1) krvarenje kao komplikacija antikoagulacijske terapije ili apsolutne kontraindikacija za antikogulantnu terapiju, 2) neučinkovitost antikoagulante terapije, kao što je nova ili rekurentna venska tromboza ili plućna embolija, bez obzira na adekvatnu antikoagulaciju. Međutim studije su pokazale veliku incidenciju (22%) rekurentnih DVT kod bolesnika liječenih sa filtrima, a nesignifikantno smanjenje mortaliteta, stoga je najbolje da se IVC filteri koriste samo kratkotrajno.

Kirurški zahvat

Trombektomija je uglavnom rezervirana za bolesnike s masivnom ileofemoralnom flebotrombozom (phlegmasia cerulea dolens) kada je vitalnost ekstremiteta ugrožena, a antikoagulacijska terapija neučinkovita ili kontraindicirana. Sama trombektomija nije inicirana radi čestih retromboza, stoga je terapija heparinom terapija izbora.

Opće mjere

Mirovanje sa podignutim ektremitetom za 20-40 cm, lagano flektiranim u koljenu, nužno je do nestanka otoka i lokalne osjetljivosti. Za potkoljeničnu trombozu to je 7 dana, a za natkoljeničnu i zdjeličnu 10-14 dana. Elastični povoj stavlja se odmah na ekstremitet te nosi nekoliko mjeseci ovisno o težini procesa.

Prevencija duboke venske tromboze

Profilaksa DVT je potrebna za sve bolesnike sa faktorima rizika. Nedavne, velike multicentrične dvostruko slijepe placebo kontrolirane studije su pokazale da jednokratna subkutana 40 mg doza enoksaparina za 63% smanjuje incidenciju DVT/plućne embolije u općoj medicinskoj populaciji upućenoj u bolnicu. Stoga nam tek predstoji uspješnija borba protiv ove sve češće bolesti.

www.plivamed.net