Sarkomi mekog tkiva

Faktori rizika sarkoma

Za većinu sarkoma mekih tkiva se još uvijek ne zna koji su rizični faktori. Neke podvrste sarkoma se češće pojavljuju kod djece nego kod odraslih, npr. rabdomiosarkom, ili npr. sinovijalni sarkoma se češće pojavljuju kod adolescenata. Međutim, ukupno sarkomi se ipak pojavljuju u svim dobnim skupinama, te podjenako i kod muškaraca i kod žena.

Liječnici i znanstvenici su se složili da postoje određeni rizični faktori za oboljevanje od sarkoma mekih tkiva koji uključuju određene nasljedne poremećaje:

• retinoblastom,
• neurofibromatoza tip 1 (Recklinghausen),
• tuberozna skleroza,
• familijarna adenomatozna polipoza (FAP),
• Li-Fraumeni sindrom,
• Werner syndrome.
• sindrom nevusa bazalnih stanica.

Ostali rizični faktori koji mogu biti povezani sa nastankom sarkoma mekih tkiva su izloženost iradijaciji, kronični limfedem, te u rijetkim slučajevima izloženost kemikalijama. Rak limfnih čvorova (lymphangiosarcoma) se može razviti na mjestu gdje su limfni čvorovi kirurški odstranjeni ili oštećeni tijekom radioterapije.

Mogućnost da se identificiraju pacijenti koji imaju rizične faktore za nastanak sarkoma mekih tkiva, može pomoći da se bolest otkrije ranije kada je postotak izlječenja puno veći, te da se poboljšaju načini liječenja.

Ostali činitelji koji povećavaju rizik od nastanka sarkoma mekih tkiva mogu biti povezani sa liječenjem odnosno provođenjem radioterapije u djetinjstvu za slijedeće tipove raka:

• retinoblastom,
• rak dojke,
• limfom,
• rak grlića maternice.