Munchausenov sindrom

Simptomi Munchausenovog sindrom​a

Znakovi i simptomi Munchausen sindroma izmjenjuju se oko zavaravanja ili stvaranja bolesti ili ozljede, a sve kako bi zadovoljili duboke emocionalne potrebe. Osobe sa sindromom ulažu puno truda kako bi se izbjeglo otkrivanje njihovih obmana, tako da ćete teško primijetiti da su njihovi simptomi zapravo dio ozbiljnih psihičkih poremećaja.

Munchausenov sindrom nije isto kao i izmišljanje zdravstvenih problema zbog praktične koristi, kao što je izbjegavanje odlaska na posao ili pokušaj dobivanja tužbe. Također sindrom nije isto što i hipohondrija. Osobe s hipohondrijom doista vjeruju da su bolesne, dok ljudi s Munchausenovim sindromom nisu bolesni, već samo žele biti.

Kod Munchausenovog sindroma po bližnjem, netko drugu osobu učini bolesnom kako bi osvojio njihove simpatije. Obično, Munchausenov sindrom po bližnjem uključuje roditelja koji našteti djetetu.

Simptomi Munchausen sindroma mogu uključivati:

• Dramatične priče o brojnim medicinskim problemim
• Česta hospitalizacija
• Nejasni ili nedosljedni simptomi
• Stanja koja se pogoršavaju bez ikakvog razloga
• Želja da se podvrgnu ispitivanjima ili čestim rizičnim operacijama
• Opsežno znanje o medicinskoj terminologiji i bolestima
• Stalna potraga za liječenjem kod različitih liječnika i u različitim bolnicama
• Ako tu osobu prati nekoliko bližnjih osoba kada se hospitalizira
• Nevoljkost omogućavanja razgovora zdravstvenih djelatnika s obitelji ili prijateljima
• Učestali zahtjevi za tablete protiv bolova ili drugih lijekova

Kako ljudi s Munchausenovim sindromom glume bolesti

Budući da ljudi sa sindromom postanu stručnjaci u glumljenju simptoma i bolesti ili u samo-nanošenju ozljeda, ponekad je teško i liječnicima i bližnjima otkriti da li je bolest prava ili ne.

Osobe sa sindromom izmišljaju simptome ili uzrokuju bolest na nekoliko načina, uključujući:

Izmišljene povijesti bolesti. Takve osobe su u stanju bližnjima, liječnicima ili čak i grupi za potporu na nekoj internet stranici pričati o svojoj lažnoj povijesti bolesti, kao što su tvrdnje da je osoba imala rak ili HIV.

Glumljenje simptoma. Takve osobe često glume simptome, kao što su bolovi u trbuhu, napadi ili nesvjestice.

Samoozljeđivanje. Mogu se ozlijediti ili namjerno razboliti, naprimjer mogu si ubrizgati bakterije, mlijeko, benzin ili izmet. Mogu se porezati ili opeći. Mogu uzeti lijekove kako bi oponašali bolesti, recimo lijekove za zgrušavanje krvi, kemoterapiju ili lijekove za dijabetes.

Sprječavanje ozdravljenja. Mogu ometati zacjeljivanje rane, kao što je njeno ponovno otvaranje.

Uplitanje. Mogu manipulirati medicinskim instrumentima kako bi promijenili rezultate, kao što je grijanje termometra. Ili se mogu miješati u laboratorijske testove, kao što je onečišćavanje njihovog urina s krvi ili drugim tvarima.

Kada treba posjetiti liječnika

Osobe sa sindromom mogu biti itekako svjesne rizika od ozljede ili čak smrti kao posljedice samoozljeđivanja. Ipak, oni nisu u stanju kontrolirati svoje ponašanje te je malo vjerojatno da će potražiti pomoć.

Ako mislite da neka bliska osoba možda pretjeruje ili izmišlja zdravstvene probleme, pokušajte s laganim i nježnim razgovorom o svojoj zabrinutosti. Izbjegavajte ljutnju, osudu ili konfrontaciju. Pružite podršku i brigu, a ako je moguće, pomozite u pronalaženju tretmana.