Munchausenov sindrom

Testovi i dijagnosticiranje Munchausenovog sindrom​a

Dijagnosticiranje Munchausenovog sindroma je često iznimno teško. Osobe sa sindromom su stručnjaci u glumljenju raznih bolesti i stanja. A često imaju i prave, pa čak i po život opasne bolesti, nevezano što su si ova stanja sami nanijeli.

Liječnik koji sumnja u Munchausenov sindrom može provjeriti zdravstveni karton, pokušati razgovarati s obitelji ili prijateljima, ili čak i pretražiti bolničku sobu zbog materijala koji se mogu ubrizgati ili recimo sakrivenih lijekova, iako sve to potiče razna etička pitanja.

Ako sumnjate da vam bližnja osoba ima Munchausenov sindrom, možete biti iznenađeni pristupom liječnika u postavljanju dijagnoze. Izravne optužbe za mogući Munchausenov sindrom, vjerojatno će naljutiti tu osobu te će ona zauzeti obrambeni stav, što će uzrokovati nagli prekid odnosa s liječnikom ili bolnicom i potraga za liječenjem negdje drugdje. Tako da će njegov liječnik vjerojatno pokušati poštedjeti tu osobu od poniženja zbog mogućeg priznanja da glumi te simptome.

Na primjer, liječnik može uvjeriti takvu osobu da ako ona nema objašnjenja za medicinske simptome da je to zasigurno stresno te joj sugerirati da je sam stres zapravo odgovoran za neke fizičke probleme. Ili, liječnik može predložiti takvoj osobi da se ona mora složiti s njim da ako slijedeći ili dva medicinska tretmana ne pomažu, kako će zajedno istražiti ideju da možda postoji psihološki uzrok bolesti. U svakom slučaju, liječnik će pokušati usmjeriti takvu osobu da prihvati psihološku pomoć.

Munchausenov sindrom dijagnosticira se kao vrsta umišljenog poremećaja. Da bi se utvrdilo da li netko ima Munchausenov sindrom, liječnici moraju provesti detaljan intervju i razne testove radi mogućih fizičkih problema.