Kamenci mokraćnog sustava (urolitijaza)

Učestalost kamenaca

Kamenci se najčešće javljaju u dobi između 20. i 45. godine života. Tri puta su češći kod muškaraca nego kod žena. Jednostrano se javljaju četiri puta češće nego obostrano, a omjer između pojave pojedinačnih u odnosu na mnogobrojne je oko 60:40%.

Učestalost urolitijaze u svijetu kreće se između 0,1-0,6%. Ona se u ekonomski jačim zemljama pojavljuje oko 0,5-3,0%, dok je u nerazvijenim zemljama, prvenstveno zbog loše prehrane, puno veća.

Teorije i uzroci stvaranja kamenca

Postoje mnoge teorije o načinu stvaranja kamenca u mokraćnom sustavu, među kojima su najpoznatije sljedeće tri:

- Randolova (ozljede bubrežnih kanalića - tubula),
- Boskamerova (poremećaj inervacije autonomnog živčevlja),
- Kohova (toksična prehrana uz oštećenje bubrežne funkcije).

Čimbenici koji utječu na stvaranje kamenaca (litijazu) mnogobrojni su i vrlo različiti, a barem neke bi se grubo moglo svrstati u dvije skupine, tj. u izvanbubrežne i bubrežne čimbenike.

Smještaj kamenca i/ili mjesto nastanka

Većina kamenaca nastaje u bubregu pa se onda spuštaju kroz mokraćovod prema dolje, ali neki mogu nastati i u mokraćnom mjehuru. U času postavljanja dijagnoze mogu se naći u bilo kojem dijelu mokraćnog sustava pa prema lokaciji nose i ime:

- bubreg (nephros, ren): nephrolithiasis
- mokraćovod (ureter): ureterolithiasis
- mokraćni mjehur (vesica urinalis): calculus vesicae urinalis
- vanjska mokraćna cijev (urethra): calculus urethrae.

Po konzistenciji razlikujemo meke i tvrde kamence, a prema veličini dijelimo ih na:

- mikrolite (malene):
pijesak,
detritus,

- makrolite (velike):
jednostavni ("glatki" ili "grubi",
razgranati ("koraljni").