Pijelonefritis

Što je pijelonefritis?

Urinarni sustav pomaže u održavanju potrebne ravnoteže vode i soli u organizmu. U ovom procesu glavnu ulogu igraju dva bubrega, smještena ispod oba rebrana luka, prema sredini leđa. Oni filtriraju otpadne proizvode, vodu i soli iz krvi i tako stvaraju urin koji prolazi kroz oba bubrega i tanke cjevčice, tzv. uretere (mokraćovode), u mokraćni mjehur. Ovaj mjehur pohranjuje urin koji se zatim eliminira iz organizma preko druge cjevčice, tzv. uretre (mokraćne cijevi). Zdrav urin je sterilan. U njemu nema bakterija, virusa niti gljivica. On je, zapravo, antiseptik koji ispire iz organizma potencijalno štetne bakterije. Tijelo ima i druge obrambene mehanizme koji ga štite od infekcija urinarnog trakta (IUT): uretre su građene tako da sprečavaju povrat urina u bubrege, prostata izlučuje supstance koje uništavaju uzročnike infekcije, a imuni sustavi kod oba spola kontinuirano uništavaju bakterije i ostale štetne mikro-neprijatelje. Unatoč ovim jakim obrambenim mehanizmima, infekcije urinarnog trakta najčešće su od svih infekcija i mogu se javljati tijekom cijelog životnog vijeka. Bakterije koje se obično razmnožavaju na otvoru uretre, putuju sve do bubrega (ascendentni put) i uzročnici su skoro 95% IUT-a. Puno rjeđe dospijevaju u bubreg iz krvotoka (hematogenim putem). Najčešći tip IUT-a je cistitis. Do ove infekcije dolazi u donjem dijelu urinarnog trakta, a zahvaća mjehur i uretru. Međutim može se proširiti i na gornji dio urinarnog trakta - uretre i bubrege - pa se u tom slučaju zove pijelonefritis.

Infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta koja se razvija u bubregu zove se pijelonefritis. Čak polovica žena s cistitisom može istovremeno s cistitisom imati infekcije gornjeg dijela urinarnog trakta (bubrega i uretri).

Opis pijelonefritis​a (uzroci, učestalost i fiziologija)

Što uzrokuje infekciju urinarnog trakta? U 90% slučajeva infekcija urinarnog trakta uzročnik je bakterija Escherichia coli. Staphylococcus saprophyticus je drugi najčešći uzročnik u žena (5-10%). Ostale vrste su Klebsiella, Proteus mirabilis, Ureaplasma urealyticum i Enterococci. Promjene u količini ili vrsti kiseline koja se nalazi u genitalnom i urinarnom traktu, glavni su faktori koji doprinose smanjenju otpornosti na infekciju. Kod zdravih žena u plodnoj životnoj dobi, vagina je kolonizirana laktobacili, mikroorganizmima koji održavaju visoku kiselost okoline (nizak pH), što je za ostale bakterije nepovoljno. Osim toga, laktobacili proizvode vodikov peroksid koji pospješuje eliminaciju bakterija i smanjuje sposobnost prianjanja E. coli na stanice vagine. Kada se broj laktobacila smanji, npr. nakon menopauze, povisuje se pH, a time i opasnost od infekcije. Rizik se povećava ako zdravstveno stanje smanjuje imunu reakciju ili kada se radi strukturalnih deformacija urin zadržava ili vraća u gornji dio urinarnog trakta. Međutim do infekcije ne dolazi svaki puta kada bakterije dospiju u mjehur. Kod normalnog uriniranja mnoge se bakterije iz njega isperu. Osim toga, imuni sustav i antibakterijske tvari iz sluznice mjehura eliminiraju mnoge uzročnike infekcije. Pijelonefritis se može dalje klasificirati prema obimu i težini oštećenja bubrega.

Vrste pijelonefritisa su:

• refluksna nefropatija
• akutni nekomplicirani pijelonefritis (nagli razvoj upale bubrega)
• komplicirana IUT-a (kronični pijelonefritis)

Pijelonefritis je najčešće posljedica infekcije urinarnog trakta (cistitisa), posebno kod prolaznog (povremenog) ili perzistirajućeg vraćanja urina iz mjehura u uretere ili bubrežni pelvis (vezikoureterski refluks).