Ponavljane upale mokraćnog sustava

Antimikrobna profilaksa

Profilaksa (prevencija, pokušaj sprječavanja bolesti) antimikrobnim sredstvima dokazano je učinkovit u smanjenju rizika od ponovnih infekcija. Profilaksa se propisuje ženama koje imaju dvije ili više simptomatskih mokraćnih upala unutar šest mjeseci ili tri ili više kroz 12 mjeseci. Glavni čimbenik u propisivanju profilakse jest subjektivna procjena pacijenta, odnosno koliki problem upale predstavljaju. Trajna profilaksa, profilaksa nakon snošaja te povremeno samo-liječenje (koje zapravo nije metoda profilakse) učinkoviti su u liječenju ponavljane nekomplicirane upale mokraćnog mjehura. Pristup ovisi o uzorku ponavljanja upala i željama pacijenta. Izbor antibiotika ovisi o mikroorganizmu koji je uzrokovao ranije upale te postojanju alergije na lijekove. Prije početka bilo kojeg režima profilakse potrebno je izliječiti postojeću upalu mokraćnog sustava te dokazati izlječenje ponavljanim urinokulturama nakon završetka terapije.

Trajna profilaksa

Brojna istraživanja su pokazala kako trajna profilaksa smanjuje ponavljanje upala za 95% u usporedbi s placebom ili ranijim brojem mokraćnih upala kod pacijenta. Većina stručnjaka preporučuje za početak šestomjesečnu terapiju antibioticima koji se uzimaju prije spavanja te nakon toga kontroliranje kako bi se utvrdio nastanak nove upale. Ovaj režim traje šest mjeseci jer je kod određenih pacijentica utvrđeno ponavljanje upala u kratkom vremenskom roku. Ipak, izgleda kako se kod većine pacijenata upale nastavljaju kao prije nakon prestanka antibiotske profilakse. Istovremeno djelovanje na druge čimbenike rizika vjerojatno ima povoljniji učinak. Neki autoriteti preporučuju profilaksu kroz dvije ili više godina. Studije pokazuju kako se uzimanje trimetoprim-sulfametoksazola ili drugih lijekova kroz pet godina dobro podnosi. Nitrofurantoin se također pokazao sigurnim i podnošljivim za dugotrajnu uporabu (12 mjesci). U tablici 1 prikazani su mogući režimi trajne profilakse, preporučena doza lijekova te broj očekivanih upala godišnje uz primjenu takve profilakse.

Tablica 1: trajna profilaksa

Profilaksa nakon spolnog odnosa

Postkoitalna profilaksa može biti učinkovitija i prihvatljivija od trajne profilakse kod žena kod kojih se mokraćne infekcije mogu povezati sa seksualnim ponašanjem. Ovisno o seksualnim navikama, postkoitalna profilaksa obično znaci uzimanje manjih količina antibiotika. U jedinoj kontroliranoj studiji objavljenoj do danas, učestalost infekcija bila je manja kod osoba koje su uzimale trimetoprim-sulfametoksazol (40 mg/200 mg) u usporedbi s placebom. U tablici 2 prikazani su mogući režimi postkoitalne profilakse, vrsta i doza lijekova te broj očekivanih upala godišnje za svaki režim.


Tablica 2: postkoitalna profilaksa ponavljanih mokraćnih infekcija kod žena

Samo-liječenje

Osobe koje žele smanjiti količinu uzetih antibiotika mogu biti kandidati za samo-dijagnozu i samo-liječenje prethodno propisanim lijekovima. Ovakav pristup rezultira s više upala nego kod uporabe trajne ili postkoitalne profilakse, ali simptomi brze prolaze i manja je količina uzetih antibiotika. Ovaj pristup treba ograničiti na osobe koje imaju jasno dokazane ponavljane infekcije, koje su motivirane, sklone pravilnom postupanju prema liječničkim uputama te u dobrim odnosima sa zdravstvenim osobljem. Ukoliko se nakon nekoliko dana samo-liječenja simptomi ne počnu povlačiti, potrebno je javiti se liječniku.

Razvoj otpornosti na antibiotike

Učinkovitost profilakse, bez obzira koji antibiotik se koristi, ovisi o osjetljivosti mikroorganizma na lijek. Srećom, učestalost otpornih bakterija nije velika. Sve veća otpornost uropatogene Escherichie coli na trimetoprim ili trimetoprim-sulfametoksazol može zakomplicirati profilaksu.

Oprez kod prevencije

Fluorokinoloni znaju uzrokovati zglobne poremećaje (artropatije) kod mladih životinja te se stoga ne preporučuju trudnicama i djeci. Žene koje se liječe fluorokinolonima potrebno je informirati o potrebi korištenja kontracepcije.
Neki antibiotici smanjuju učinkovitost kontracepcijskih tableta, bilo mijenjanjem metaboličkih procesa u jetri ili mijenjanjem uvjeta u crijevu. Takvi lijekovi su makrolidi, tetraciklini, rifampicin, metronidazol, penicilini i trimetoprim-sulfametoksazol.
Žene koje koriste oralne kontraceptive i propisani su im ovi antibiotici trebaju koristiti dodatna, mehanička, kontracepcijska sredstva za vrijeme terapije.

Profilaksa u menopauzi

Lokalna primjena estrogena u rodnici može smanjiti učestalost infekcija. Relativna efikasnost, sigurnost i podnošljivost prednosti su ovog pristupa. Istraživanjem je ipak utvrđeno kako je u usporedbi s nitrofurantoinom lokalna terapija estrogenom manje učinkovita jer smanjuje pH rodnice i ne podržava obnavljanje Lactobacillusa u njoj.