Arnold-Chiarijeva malformacija

Liječenje Arnold-Chiari malformacije

Operacijsko je i provodi se u pravo vrijeme. Postupak ovisi o tome nalazi li se samo Arnold Chiarijeva malformacija ili je udružena s drugim malformacijama. Ako postoji zastoj u otjecanju moždane tekućine, najprije se to treba riješiti. ACM se može liječiti na više načina i pri tom je terapijski uspjeh 70%. Ako postoji cista u kralježnikoj moždini (hidromijelija, siringomijelija), preporučljivo je uz ACM odmah i nju liječiti.

Zahvati se mogu podijeliti u slijedeće kategorije:

• 1. odstranjivanjem kosti iznad malformacije koja otklanja pritisak (dekompresija) na moždane strukture. Postupci su: subokcipitalna kranijektomija (otvaranje lubanje u zatiljnom dijelu) i gornja cervikalna laminektomija (odstranjenje stražnjeg dijela vratnog kralješka/kralježaka).
• 2. odstranjenje tekućine iz ciste u kralježničkoj moždini odstranjenjem kosti, otvaranjem kralježničke moždine (mijelotomija) i postavljanjem katetera, plastične cjevčice koja će odstranjivati tekućinu (siringotomija)
• 3. odstranjenje suvišne tekućine presjecanjem donjeg vrška kralježničke moždine (terminalna ventrikulostomija)
• 4. punkcija ciste preko kože i odstranjenje njena sadržaja

Prognoza

Kirurški zahvati za ACM prilično su uspješni, a nuspojave rijetke. Nakon zahvata može ostati osjet nelagode u zatiljku, a mogući uzroci su: neprepoznati hidrocefalus (nakupljanje moždane tekućine), aseptični meningitis, bradikardija (spor rad srca) i teškoće s disanjem. Ako se provodi mijelotomija, posljedice mogu biti poremećaj osjeta i motorike udova.

Kod pacijenata se dvije godine nakon operacije mogu ponovno javiti simptomi pa je potrebna redovita kontrola. Glavobolja, vrtoglavice, nesigurna koordinacija i ravnoteža povlače se u 80% slučajeva. Problemi uzrokovani šupljinom u kralježničkoj moždini teže se liječe. Djeca kod kojih postoji spina bifida (mijelomeningokela) i ACM tip II imaju značajan pobol i smrtnost čak i nakon operacije.

www.medicina.hr