Cistična fibroza

Faktori rizika za cističnu fibrozu

Cistična fibroza ili skraćeno CF je najčešća nasljedna bolest među pripadnicima bijele rase koja značajno skraćuje životni vijek. Drugi naziv koji koristimo za bolest je mukoviscidoza, koji slikovito opisuje posljedica bolesti - gusta i žilava sluz i sekreti, npr. u dišnim putovima.

Klinička slika cistične fibroze posljedica je promjena u radu žlijezdi s vanjskim lučenjem zbog čega su oštećeni mnogi organi, a najviše dišni, probavni i reproduktivni sustav. Simptomi i težina bolesti znatno variraju u različitih bolesnika s CF-om.

Probavni simptomi posljedica su uglavnom bolesti gušterače, jedne od žlijezda s vanjskim lučenjem. Ne stvara se dovoljno enzima za normalnu probavu hrane, pa nastaju proljevi i pothranjenost.

U dišnom sustavu također žlijezde ne rade ispravno, pa je sekret u dišnim putovima gust, žilav i obilniji nego normalno, a to pogoduje ponavljajućim infekcijama osobito nekim bakterijama, kao što su Pseudomonas aeruginosa i Staphylococus aerus (zlatni stafilokok).

Zbog promjena osobina sekreta u sustavu organa za razmnožavanje, muški bolesnici s CF su zbog začepljenog sjemenovoda neplodni.

Učestalost cistične fibroze

U većini europske populacije cistična fibroza pogađa jedno od 2500 do 3500 živorođene djece. Na temelju ovog podatka može se izračunati da je svaka 25.-30. osoba nosilac gena za bolest. Sukladno tome, u Hrvatskoj bi bilo oko 180.000 nosioca CF gena, a vjerojatnost da se takve dvije osobe sretnu i imaju djecu je oko 1:625.

To ne znači da će svi njihovi potomci imati cističnu fibrozu. Da bi se dijete rodilo sa cističnom fibrozom ono od svakog roditelja mora naslijediti po jedan „bolesni" CF gen. Stoga djeca čiji su roditelji nosioci gena mogu ili biti posve zdrava, ili imati CF, ili i sami biti nosioci bolesti.

U Hrvatskoj je zabilježen manji postotak oboljelih od očekivanog s obzirom na učestalost bolesti u zemljama našeg okruženja. Na početku ovog tisućljeća znamo za svega oko stotinjak pacijenata, što se povezuje s činjenicom da bolesnici s blažim oblicima bolesti „izmaknu" dijagnozi, a zasigurno se mnogi i pogrešno ili kasno dijagnosticiraju.

Prema podacima iz američkog registra oboljelih od CF, većina bolesnika živi oko 35 godina, no ima i puno starijih bolesnika. Očekuje se da će oni rođeni devedesetih godina prošlog stoljeća živjeti preko 40 godina. Ne postoje podaci za hrvatske bolesnike, ali se životni vijek naših bolesnika također produljuje.

Povijest cistične fibroze

Određeni aspekti cistične fibroze su prepoznati još u 16. stoljeću gdje nalazimo prve zapise o bolesti koja veoma sliči CF-u. U 18. st. u njemačkoj i švicarskoj literaturi pojavljuje se upozorenje koje kaže da će dijete čije čelo je slano kada se poljubi, uskoro umrijeti. Dugo vremena je ljubljenje djetetova čela ili podlaktice bila glavna okosnica u dijagnozi CF-a, a i danas se o njima govori kao o „djeci slanog poljupca".

1905. godine Karl Landsteiner prvi put opisuje mekonijski ileus, jedan od prvih simptoma CF-a. Valja međutim napomenuti da mekonijski ileus može biti uzrokovan i drugim bolestima.

1936. godine Guido Fanconi objavljuje opis bolesnika gdje povezuje simptome celijakije (odnosno malapsorpcije), promjene u gušterači i bronhiektazije.

1938. godine Dorothy Hansine Andersen, patologinja u Dječjoj bolnici u New Yorku objavljuje članak pod nazivom: Cistična fibroza pankreasa i njezina povezanost s celijakijom; klinička i patologijska studija.

U članku opisuje posebnu podskupinu djece s kroničnim proljevom kojima je nakon smrti utvrdila karakteristične promjene u izgledu gušterače (otuda naziv cistična fibroza), a za života su uz proljev imala i učestale upale pluća. Tako je Dr. Dorothy Hansine Andersen povezala simptome probavne i plućne bolesti u jednu bolest - cističnu fibrozu. Također prva iznosi hipotezu da je CF nasljedna recesivna bolest i prva je upotrijebila nadomjestak enzima pankreasa u liječenju CF-a što je uvelike pomoglo i poboljšalo život oboljelih.

1952. godine Paul di Sant Agnese otkriva abnormalnosti u sastavu znoja, a znojni test je otkriven i poboljšan kroz sljedeće desetljeće.

1988. Francis Collins, Lap Chee Tsui i John R. Riordan otkrivaju prvu mutaciju gena za CF na kromosomu 7 ljudskog genoma i to mutaciju delta F508.

1989. Lap Chee Tsui je predvodio istraživački tim u Torontu u kojem je otkriveno kako mutirani gen uzrokuje bolest. Oštećeni ili nepravilni gen proizvodi nepravilni protein koji onemogućuje transport iona klora i to uzrokuje simptome CF-a. Ta bjelančevina, pojednostavljeno rečeno kloridni kanal ( ili tzv. CFTR protein, tj. transmembranski regulator provodljivosti), nalazi se u svim žlijezdama s vanjskim lučenjem i na mnogim drugim epitelnim stanicama. Do danas je prepoznato preko 1500 različitih mutacija na CF genu, ali su neke od njih vrlo rijetke. U Hrvatskoj je, kao i u mnogim zemljama našeg okruženja, najčešća mutacija delta F508.

Istraživanja na polju cistične fibroze i dalje traju, a nove spoznaje pridonose boljem razumijevanju različitog tijeka bolesti u različitih bolesnika, dodatnih čimbenika koji utječu na ekspresiju bolesti a kroz to i novih mogućih terapijskih rješenja za oboljele.