Astigmatizam - Definicija

Astigmatizam je stanje kod kojeg se svjetlosne zrake ne lome jednako na svim meridijanima oka. U svrhu podjele, definirana su dva zamišljena meridijana oka, okomita jedan na drugi. Naziv astigmatizam je grčkog podrijetla i doslovno znaci "bez točke".

Astigmatizam povijest

Sir Isaac Newton, koji je vjerojatno i sam imao astigmatizam, prvi je razmatrao pitanje astigmatizma 1727. godine. Znanstvenik Thomas Young je prvi počeo detaljno istraživati ovu refrakcijsku grešku 1801. godine. On je imao astigmatizam od 1.7 D koji je ostao jednak i nakon što je uronio glavu u vodu pa je zaklju2io kako defekt nastaje zbog poremećaja leće. Astronom Airy prvi je 1827 ispravio defekt cilindričnom lećom, a Donders je 1864 impresionirao ofltalmološki svijet ukazivanjem na učestalost i važnost greške .

Kako nastaje slika u oku?

Oko je složen organ; sastoji se od mnoštva dijelova od kojih je svaki potreban za normalan vid. Stvaranje jasne slike ovisi o urednoj suradnji pojedinih dijelova oka.
Svjetlosne zrake odbijaju se od svih predmeta. Ako osoba promatra neki objekt, npr. stablo, zrake svjetla se reflektiraju od stabla u oko osobe te ulaze u oko kroz rožnicu. Rožnica je prozirni prednji dio oka oblika polukugle, građena od nekoliko slojeva tkiva. Rožnica nema krvne zile kako bi se omogućila prozirnost i prolazak svjetlosnih zraka.

Nakon rožnice svjetlosne zrake prolaze kroz otvor šarenice (obojeni dio oka) koji se naziva zjenica. šarenica kontrolira količinu svjetla koja ulazi u oko širenjem ili stezanjem zjenice: na jarkom svjetlu zjenica je uska kako bi se spriječio ulazak velike količine svjetla, u mraku ili polumraku zjenica je široka kako bi upila što više svjetla.

Nakon zjenice svjetlosne zrake dolaze na leću koja lomi svjetlost i fokusira, usmjerava, zrake svjetla na mrežnicu. Rožnica obavlja većinu loma svjetla, a leća omogućuje precizno usmjeravanje. U zdravom oku leća moze promijeniti svoj oblik (akomodacija; prilagodba) kako bi omogućila jasan vid ovisno o udaljenosti promatranog predmeta.

Iza leće se nalazi prozirno staklasto tijelo kroz koje prolazi svjetlo i pada na mrežnicu.

Mrežnica se nalazi u stražnje dvije trećine oka i omogućuje široko vidno polje. Za jasan vid svjetlosne zrake moraju pasti na mrežnicu. Ako padaju ispred ili iza mrežnice (kratkovidnost, dalekovidnost) nastaje zamagljen vid.

Mrežnica sadrži brojne fotoreceptore ("primatelje svjetla"), štapiće i čunjiće, koji pretvaraju svjetlo u električne signale i šalju ih u mozak vidnim živcem.

Svako oko šalje u mozak malo drugačiju sliku koja je uz to obrnuta. U mozgu se slika ispravlja i stvara jedinstvena slika koristeći podatke iz oba oka.

Zašto nastaje astigmatizam?

Astigmatizam može biti greška zakrivljenosti, usmjeravanja svjetla u središte ili indeksa loma svjetla.

Astigmatizam zakrivljenosti najčešče se nalazi u rožnici. Anomalija je obično prirođena, a u malom stupnju se javlja kod gotovo svih osoba. Najčešća je greška kod koje je okomita zakrivljenost rožnice veća nego vodoravna. Ovo se stanje naziva direktni astigmatizam te se smatra normalnim, fiziološkim. Najvjerojatnije nastaje zbog stalnog pritiska gornjeg kapka na oko.

Istraživanja pokazuju kako je pri rođenju rožnica gotovo savršeno kuglastog oblika, sferična. Kasnije u djetinjstvu u dobi od 4 godine kod 65% djece se nalazi direktni astigmatizam, a u dobi od 7 godina kod 95% djece. Ovo je dokaz kako se direktni ("normalni") astigmatizam s vremenom povećava, ali tijekom starenja nestaje ili prelazi u inverzni (obrnuti) astigmatizam kod kojeg je okomita zakrivljenost manja nego vodoravna.

Stečeni astigmatizam se rijetko viđa. Bolest rožnice može uzrokovati ovu grešku. Ekstreman primjer za to jest keratokonus, a upala i ulceracije rožnice uzrokuju isti efekt. Trauma rožnice također moze uzrokovati astigmatizam; u ovoj kategoriji je osobito važna kirurška trauma, najčešće zbog operacije leće. Astigmatizam rožnice moze nastati uslijed oticanja kapaka zbog bezazlenog halaciona ili tumora. Prolazni astigmatizam može se izazvati ako se prstom pritisne rožnica, stezanjem kapaka ili djelovanjem vanjskih mišića oka.

Astigmatizam zakrivljenosti moze postojati i u leći. U većini slucajeva radi se o blagim anomalijama, ali ponekad, kao kad je u pitanju lentikonus - leća oblika stošca, postoji značajan astigmatizam. Nerijetko je leća postavljena ukoso ili izvan linije optičkog sustava zbog čega nastaje poremećaj usmjeravanja svjetla u središnjoj liniji i astigmatizam. Napokon, mali broj astigmatizma indeksa loma nastaje prirodno u leći. Obično se radi o malom odmaku od normalnog indeksa loma, ali ponekad je uzrok značajnog poremećaja.

Refrakcija astigmatičnih leća

Refrakcija je lom svjetla. Kod sferične leće, kod koje svi meridijani imaju jednaku zakrivljenost, zrake svjetla se mogu usmjeriti (fokusirati) u jednu točku. Astigmatična leća, zbog nejednolike zakrivljenosti meridijana, ne može stvoriti sliku predmeta u jednoj točki. Umjesto jedne fokalne točke, u astigmatičnom sustavu nastaju dvije fokalne linije odvojene fokalnim intervalom. Dužina fokalnog intervala je mjera stupnja astigmatizma, a ispravljanje ove greške moze se postići jedino spajanjem dva fokusa u jedan.

Tipovi astigmatizma

Astigmatizam kod kojeg se dva glavna meridijana nalaze pod pravim kutem podložan je ispravljanju i naziva se regularni (pravilni) astigmatizam. U velikoj većini slučajeva meridijani najveće i najmanje zakrivljenosti nalaze se gotovo ili potpuno vodoravno i okomito. Ako se meridijani najveće i najmanje zakrivljenosti nalaze pod pravim kutem, ali nisu postavljeni voodravno i okomito, takav oblik regularnog astigmatizma naziva se kosi astigmatizam. Kad osi nisu pod pravim kutem vec se križaju koso, optički sustav se još uvijek može popraviti sfero-cilindričnom kombinacijom, a stanje se može nazvati dvostruko kosi astigmatizam. Kad se nepravilnosti zakrivljenosti meridijana ne mogu povezati ni s kakvom geometrijskom figurom, stanje se naziva iregularni (nepravilni) astigmatizam.

Regularni astigmatizam

Pravilni astigmatizam dijeli se na:

1. Jednostavni astigmatizam kod kojeg jedan od fokusa pada na mrežnicu. Drugi fokus pada ispred ili iza mrežnice sto znači da je jedan meridijan kratkovidan ili dalekovidan. Ovisno o mjestu drugog fokusa razlikujemo jednostavni kratkovidni i jednostavni dalekovidni astigmatizam.
2. Složeni astigmatizam kod kojeg niti jedan od dva fokusa ne pada na mrežnicu već su oba ispred ili iza nje. Stanje refrakcije je tada posve dalekovidno ili kratkovidno: složeni kratkovidni ili složeni dalekovidni astigmatizam.
3. Miješani astigmatizam kod kojeg je jedan fokus ispred mrežnice, a drugi iza nje tako da je refrakcija (lom svjetla) dalekovidna u jednom meridijanu, a kratkovidna u drugom.
Uobičajeni, fiziološki tip astigmatizma kod kojeg je okomita zakrivljenost veća od vodoravne naziva se direktni astigmatizam; u suprotnom slučaju postoji indirektni astigmatizam.

Astigmatizam simptomi

Kad postoji astigmatizam značajnog stupnja, oko nikako ne može stvoriti jasnu sliku na mrežnici i vidna oštrina je značajno smanjena. Kako bi stvorio jasnu sliku pacijent pokušava fokusirati na mrežnicu jednu od fokusnih linija - meridijan koji je bliži usmjeravanju svjetlosti na mrežnicu.

Ako su oba meridijana približno jednako blizu po pravilu se uzima okomita fokalna linija. Ovo je prirodni proces prilagodbe jer je većinu predmeta, obično tiskana slova, nemoguće odgonetnuti ako su okomito deformirani. Zbog usmjeravanja pozornosti na fokalnu liniju, astigmat vidi okolinu na osobit način. Krugovi se izdužuju u ovale, točka svjetla izgleda produžena. Ako astigmat promatra dvije okomite linije, jedna od njih će biti zamućena.

U svakom slučaju pravilnog astigmatizma jedna linija će uvijek biti jasna, a druga zamagljena. Ovo se koristi u dijagnosticiranju astigmatizma pomoću određenih geometrijskih figura. Ako je os cilindra kosa, glava se često drži nagnuta na jednu stranu kako bi se smanjila deformacija slike. Ova navika kod djece može dovesti do razvoja skolioze. U svim slučajevima postoji sklonost zatvaranja kapaka napola, kao kod kratkovidnosti, jer se na taj način odsjecaju zrake iz jednog meridijana i predmet promatranja moze biti jasniji.

Stalan napor tijekom pokušaja akomodacije (prilagodbe) kako bi se stvorila jasna slika uzrokuje simptome slabosti i umora oka. Ovo osobito vrijedi u slučaju malih astigmatskih greški gdje je uspjeh akomodacije dobar pa se oko stimulira na jači napor. U većini slučajeva male greške ne uzrokuju nelagodu i prihvaćaju se kao prirodne. U ostalim slučajevima moguće je postojanje niza simptoma - glavobolje koje variraju od blage čeone boli do jake eksplozivne glavobolje te cijeli niz poremećaja kao sto su vrtoglavica, razdražljivost, umor. Najteži simptomi viđaju se kod dalekovidnog astigmatizma kod kojeg je akomodacija osobito naglašena. Za razliku od kratkovidne osobe, astigmat škilji pri pogledu na blizinu i na daljinu. Kao i kratkovidni, astigmati pri čitanju često drže tekst blizu očiju.

Najčešći simptom astigmatizma je zamagljen vid. Kod blagih greški, osoba niti ne mora zamjetiti postojanje poremećaja. Veći stupanj astigmatizma može uzrokovati značajnije probleme s vidom. Djeca s većim stupnjem astigmatizma obično ne znaju da imaju zamagljen vid jer nikad nisu vidjela fokusiranu, jasnu sliku predmeta.

Neki od dodatnih simptoma astigmatizma:

• zamagljen vid pri pokušaju čitanja sitnih slova
• otežano čitanje
• dvoslike
• pojava nepostojećih slika
• nemogućnost gledanja bliskih i dalekih predmeta bez škiljenja
• djeca mogu imati problema s koncentriranjem na tiskane riječi i ravne linije, imati glavobolje, žaliti se na umor očiju

Astigmatizam liječenje

Ukoliko ne smanjuju vidnu oštrinu te ne uzrokuju slabovidnost i umor oka, male greške ne zahtijevaju liječenje. Ukoliko je prisutno nešto od ovoga, astigmatizmu je potrebno posvetiti dužnu pozornost. Ispravljanju pogreške je vrlo važno jer svaki preostali odmak od normalnog fokusa pacijent pokušava ispraviti naporima oka te se simptomi mogu nastaviti ili pogoršati. Cilindrični defekt se pokušava ispraviti u potpunosti. Ponekad, kod odraslih koji nikad nisu nosili naočale ili leće, neočekivani učinak cilindara može rezultirati poremećenom slikom predmeta. U takvim slučajevima se može početi terapija cilindrima slabije jakosti te postupno približavati potrebnoj jačini.

Osim naočalama, astigmatizam se ispravlja odgovarajućim lećama.
Kad je ukupni astigmatizam oka posljedica isključivo poremećaja površine rožnice te ako su refrakcijske osobine materijala leće, suza i rožnice jednake, pravilno postavljenim lećama može se potpuno ispraviti greška. Budući ove refrakcijske osobine nisu apsolutno jednake, niti je astigmatizam uvijek uzrokovan poremećajem rožnice, čak i nakon postavljanja kontaktnih leća uvijek ostaje određeni stupanj astigmatizma. Ovaj preostali ili rezidualni astigmatizam nastaje zbog pravog preostalog astigmatizma koji najčešće dolazi zbog očne leće te zbog osobina kontaktnih leća. Rezidualni astigmatizam je vrlo teško predvidjeti dijagnostičkim testovima; srećom obično je vrlo malen te ima vrlo slab učinak na vidnu oštrinu pa se može zanemariti.

Kontaktnim lećama se može ispraviti astigmatizam rožnice i leće. Postoji niz kontaktnih leća za čiji je izbor najbolje posavjetovati se s liječnikom specijalistom oftalmologom. Postupak koji se naziva ortokeratologija ili Ortho-K također koristi kontaktne leće - rigidne leće se nose nekoliko sati dnevno dok se djelomično ne ispravi zakrivljenost oka. Nakon toga se leće nose rjeđe kako bi se zadržao novi oblik. Ako se liječenje potpuno prekine, oko se vraća u stari oblik. Alternativa kontaktnim lećama su naočale.

Kirurška grana koja liječi astigmatizam naziva se refrakcijska kirurgija jer se njome ispravljaju poremećaji loma svjetla (refrakcije). Njihova je svrha preoblikovanje dijelova oka. Metode su:

LASIK kirurgija (LASIK = Laser-assisted in situ keratomileusis), zahvat kod kojeg liječnik koristi instrument keratom kojim se napravi tanki kružni rez na površini rožnice. Tako napravljen režanj se odiže i nakon toga excimer laserom preoblikuje rožnica ispod režnja. Excimer laser razlikuje se od drugih lasera jer ne proizvodi toplinu.

Fotorefrakcijska keratektomija (PRK) - primjena ultraljubičastog svjetla visoke energije (valna duljina 193 nm) koji se generira iz argon-fluoridnog excimer lasera te primjenjuje na površinu rožnice s ciljem promjene njena oblika i ispravljanja refrakcijske greške. Fizički proces oblikovanja rožnice na ovaj način naziva se fotoablacija. Ovim kirurškim zahvatom preoblikuje se središte rožnice koja se treba malo spljoštiti kod kratkovidnih osoba ili izbočiti u dalekovidnih.

Ove kirurške metode su dobre za korekciju blagog i umjerenog astigmatizma kod osoba s kratkovidnošću. Rezultati nisu tako dobri kod kombinacije astigmatizma i dalekovidnosti. LASIK i FRK su zamijenile radijalnu keratotomiju koja se počela izvoditi u SAD 1970ih. Radijalna keratotomija počela se odbacivati kad je 1980-ih uočeno kako nakon početnih dobrih rezultata neki pacijenti razvijaju rastuću dalekovidnost. Radijalna keratotomija podrazumijeva nekoliko rezova na rožnici kojima je svrha njeno stanjenje. Rezovi su kružni (radijarni), oblika žbica na kotaču, po čemu je metoda dobila ime.

Iregularni astigmatizam

Kod nepravilnog astigmatizma zakrivljenost u različitim meridijanima je vrlo nepravilna. Mali stupanj ove greške normalno nastaje zbog građe leće, ali je tako malen da se smatra nebitnim. Ova se nepravilnost leće ponekad pojačava zbog bolesti. Značajan stupanj nepravilnog astigmatizma učestalo se nalazi jedino kod bolesti rožnice, najčešće zbog nepravilnog cijeljenja ozljeda, upale ili ulceracija.

Ovdje je vidni defekt uzrokovan astigmatizmom pojačan zbog prisutnosti zamućenja rožnice te je svaki pokušaj popravljanja vida često težak ili nemoguć. Nerijetko se viđa konusna rožnica (keratokonus) koja je izbočena prema van u obliku stošca. Oko postaje kratkovidno i astigmatično. Korekcija vida je ovdje teška zbog napredovanja bolesti i stalnih promjena optičkog stanja.

Liječenje nepravilnog astigmatizma često je nezadovoljavajuće. Popravak vida naočalama često je posve malen, ali u nekim slučajevima posve zadovoljavajući. Kod keratokonusa i drugih slučajeva sa zamućenjima kontaktne leće znaju pomoći. Kad ne pomažu ni naočale niti nontaktne leće može se pokušati kirurški zahvat.

Astigmatizam dijagnoza

Astigmatizam se lako dijagnosticira oftalmološkim pregledom s refrakcijskim testom.

Djeci ili osobama koje ne mogu odgovarati na pitanja greška se određuje testom koji koristi reflektirano svjetlo (retinoskopija). Posebnim instrumentima može se mjeriti zakrivljenost rožnice, a isto tako i napraviti mapa njene površine (topografija rožnice). Modernim instrumentima može se dobiti video keratograf - prikaz površine rožnice u obliku reljefne mape razližitih boja. Uporaba video keratografije prije i poslije kirurškog zahvata osobito je poželjna. Pahimetrija je mjerenje debljine rožnice; može biti optička ili ultrazvučna. Točno određivanje debljine rožnice prije zahvata omogućuje kirurgu planiranje operacije.

Astigmatizam mjerenje

Kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam izražavaju se u dioptrijama (D) koje opisuju refrakcijsku sposobnost leće (mogućnost loma svjetla).

Astigmatizam prognoza

Astigmatizam može biti stabilno stanje, ali isto tako se i pogoršavati tijekom vremena. Stoga je važna korekcija odgovarajućim lećama, naočalima ili odgovarajućim kirurškim zahvatom.