Centralna serozna retinopatija

Uzroci centralne serozne retinopatije

Centralna serozna retinopatija jest odvajanje slojeva makule od njihova potpornog tkiva zbog tekućine, uslijed čega tekućina iz žilnice curi u prostor ispod mrežnice. Pretpostavlja se da do nakupljanja tekućine dolazi zbog malih pukotina u pigmentnom epitelu mrežnice. CSR je katkad idiopatski, što znači da mu je uzrok nepoznat. Međutim, čini se da stres igra važnu ulogu u nastanku ove bolesti. Često navođen, ali potencijalno netočan zaključak jest da osobe sa stresnim zanimanjima, primjerice piloti, imaju veću incidenciju CSR-a.

Takozvani A-tip ličnosti također se povezuje s ovim stanjem. Međutim, statistika bi se mogla pobiti činjenicom da CSR često prođe nedijagnosticiran ili pogrešno dijagnosticiran. Piloti i osobe koje spadaju u kategoriju tzv. A-tipa ličnosti očigledno su zahtjevni ljudi (naročito piloti): Njihov je vid bolji od prosječnoga pa će stoga prije od ostatka populacije zamijetiti lagano pogoršanje vida uzrokovano CSR-om i insistirati na uvjerljivoj dijagnozi.

Osobe koje nose naočale možda će pretpostaviti da je zamućenje vida uzrokovano CSR-om zapravo promjena njihove dioptrije pa neće otići kod oftalmologa. Spomenuta statistička odstupanja podrivaju zaključak da je CSR bolest karakteristična za A-tip ličnosti.

CSR se također povezuje s kortizolom i kortikosteroidima: Osobe s povišenom razinom kortizola imaju veću sklonost CSR-u. Kortizol je hormon koji luči kora nadbubrežne žlijezde i koji pomaže tijelu da se nosi sa stresom, što bi moglo objasniti povezanost CSR i stresa. Postoje dokazi da kortikosteroidi (kortizon), koji se često koriste u liječenju upala, alergija, kožnih oboljenja, čak i nekih očnih oboljenja, mogu potaknuti razvoj CSR-a, pogoršati ga ili uzrokovati relaps. Učestalost CSR-a kod osoba s Cushingovim sindromom je 5%.

Cushingov sindrom karakterizira vrlo visoka razina kortizola. Nedavno je otkrivena povezanost i s bakterijom Helicobacter pylori (vidi gastritis). Čini se da je prisustvo bakterije povezano s vidnom oštrinom i ostali promjenama na mrežnici koje nastaju nakon razvoja bolesti. Najnovija istraživanja pokazuju da se kod oboljelih od bolesti bubrega MPGN tipa II mogu razviti abnormalnosti mrežnice, uključujući i CSR uzrokovan nakupljanjem depozita koji su primarno i oštetili glomerularnu bazalnu membranu u bubrezima.

Prognoza

CSR ima odličnu prognozu. Kod više od 90% pacijenata se unutar šest mjeseci vrati vid 4/6 ili bolji. Neke vidne abnormalnosti mogu se zadržati čak i ako vidna oštrina iznosi 6/6. Trajni problemi mogu uključivati oslabljen noćni vid, probleme s razlikovanjem boja te iskrivljenja slike. Dugoročne komplikacije uključuju subretinalnu neovaskularizaciju i pigmentnu epiteliopatiju.