Keratokonus

Uzrok keratokonusa

Uzrok keratokonusa je vjerojatno multifaktorski, posljedica raznih čimbenika. Pretpostavlja se kako keratokonus uzrokuju biokemijske i fizikalne promjene tkiva rožnice, međutim nijedna teorija u potpunosti ne objašnjava kliničke nalaze i simptome.
Moguće da je ova bolest krajnji rezultat ili završni stadij mnogih tjelesnih poremećaja. Utvrđena je povezanost keratokonusa s nasljeđem, bolestima preosjetljivosti, određenim sustavnim poremećajima i dugotrajnim nošenjem tvrdih kontaktnih leca.
Iako se bolest javlja obiteljski u manjem broju slučajeva, jedan od glavnih uzročnih čimbenika je sigurno genetski. Dokaz je nasljeđivanje bolesti u potomaka, razlika između nasljeđivanja kod jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca te povezanost s drugim genetskim poremećajima kao što je Downov i Marfanov sindrom. Uočena je i razlika obolijevanja kod raznih etničkih skupina.

Podjela keratokonusa

Keratokonus se može podijeliti s obzirom na oblik stošca, srednje keratometrijsko očitavanje ili brzinu napredovanja.
Prema zakrivljenosti se dijeli na:
- blagi, manji od 45 D (dioptrija) u oba očna meridijana
- umjereni, 45-52 D
- uznapredovali, >52 D
- teški, >62 D

Prema obliku stošca:
- malog promjera od 5 mm, okruglog oblika; najlakše se rješava kontaktnim lećama
- veliki promjer, >5mm, ovalnog oblika, često s odmakom u donjem dijelu te je nezgodno staviti lece
- najveći promjer, >6 mm; zahvaća vise od 75% rožnice i najteže se rješava lećama

Razvoj keratokonus​

U 90% slučajeva bolest zahvaća oba oka. Najčešće se razvija asimetrično, dijagnoza na drugom oku se postavi otprilike pet godina nakon prvog oka. Proces može biti aktivan pet, deset ili dvadeset godina i nakon toga se stabilizirati, odnosno prestati napredovati tijekom dugog perioda, čak i doživotno. Tijekom aktivne faze napredovanje bolesti može biti vrlo polagano ili brzo; individualne varijacije su vrlo velike.