Afazija - teškoće komuniciranja osoba s afazijom

Podjela afazije

Kod motorne afazije bolesnik razumije sve što mu se govori ili čita. Razumijevanje govora (receptivni dio) je sačuvano, no onemogućen je spontani govor tj. govorno oblikovanje misli. Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornim organima. Pacijent je nijem. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice (glas i slog). Lakše oblike motorne afazije obilježava otežana verbalizacija, usporeni govor (bradilaličan) te izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil). Osoba s afazijom uvijek ima poteškoća u uporabi slijeda rečenica, gdje se radi o najvišim razinama govora tj. o monologu koji je kreativan i koji zahtijeva logičku i gramatičku povezanost izraza.

Zanimljiva je jedna od razina govora, tzv. "mrtvi govor", koji zapravo obuhvaća automatizirani govor. To su serije kao dani u tjednu, mjeseci u godini, dječje brojalice, molitve i psovke. Dakle, brojimo li riječi ili slogove, može se raditi o dugim iskazima koji mogu obuhvaćati čak i slijedove rečenica, ali za bolesnika su oni samo davno prije naučeni i automatizirani govorni produkti bez ikakve veze sa smislom.

Također je vrlo otežano ponavljanje riječi i rečenica. Poteškoća je i što bolesnik ne može samostalno pronaći potrebnu riječ, ali je može odabrati među napisanima.

Bolesnici s konduktivnom afazijom mogu razumjeti i izgovoriti jednostavne rečenice. No, oni ne mogu ponoviti rečenice doslovce, jer nisu u stanju učinkovito slagati foneme (nastaje puno fonemičkih parafazija). Stoga je oštećeno čitanje naglas, no čitanje radi razumijevanja je relativno dobro sačuvano (uslijed činjenice da im je temporalno područje za razumijevanje jezika uglavnom neoštećeno). Ova vrst afazije nastaje zbog oštećenja lijevog supramarginalnog girusa ili lijevog primarnog slušnog korteksa i inzule. U oba slučaja Wernickeova je areja sačuvana, a oštećen je snop vlakana koji povezuje audiovizualna asocijacijska područja s area Broca za govor.

Najtežim oblikom smatra se globalna afazija kod koje je oštećeno razumijevanje govora i sam govor. Bolesnici s globalnom afazijom imaju gotovo potpuni gubitak sposobnosti razumijevanja jezika i produkcije govora, dakle kombinirana obilježja Wernickeove i Broca afazije. Slobodni ("propozicijski") govor je obično reduciran na nekoliko riječi ili rečenica. Česta je upotreba stereotipnih riječi u pokušaju da se iznese ideja ili misao.

Transkortikalne afazije. Ovi se poremećaji razlikuju od svih drugih afazija po tome što je ponavljanje rečenica normalno. Motorički oblik transkortikalne afazije nastaje uslijed oštećenja lijevog čeonog režnja ispred ili iznad area Broca, a osjetni oblik zbog oštećenja korteksa na parijetotemporalnom spoju (angularni girus, srednji i gornji temporalni girus) podsjeća na Wernickeovu afaziju, osim što bolesnici mogu ponoviti što im se kaže. Miješana transkortikalna afazija (katkad se naziva i izolacija areje za govor), vrlo je rijetka, a može se smatrati analogom globalne afazije, s tom razlikom da ovakav bolesnik može ponoviti ono što mu se kaže. No, nakon ponavljanja ('eha'), nema daljnje "konverzacije".

Anomička afazija je najčešća od svih afazija, a u tipičnim primjerima, ovi bolesnici su nesposobni pronaći pravu riječ, bilo u spontanom govoru ili u pisanju. Kad nastupi akutno, najčešće je oštećen temporoparijetalni spoj, kad je blaga teško se lokalizira.