Afazija - teškoće komuniciranja osoba s afazijom

Simptomi

Osoba s Wernickeovom ili senzornom afazijom nema problema s govorom. Govor vrlo često djeluje točan, s normalnim ritmom, melodijom i tempom. Međutim, nedostaje smislenost govora pa ni sam bolesnik ne zna što je zapravo rekao. Nerazumijevanje govora, svoga i tuđega, rezultira uporabom besmislenih riječi (neologizmi) i njihovom pogrešnom uporabom tj. ispremještanjem slogova u riječima (parafazija). Sam govor je moguć, ali takav bolesnik često mnogo govori (često kažemo da je logoroičan), no, nažalost, bez smisla i nerazumljivim rječnikom.

Bolesnici s Wernickeovom afazijom podsjećaju na klasičnu Broca afaziju samo u smislu nemogućnosti ponavljanja rečenica, slaganja fonema i imenovanja, a u svim drugim aspektima su različiti jer im je:

• 1) govor tečan ("fluent"), tj. bolesnik govori bez napora, melodično, normalnom ili češće povećanom brzinom,
• 2) zbog čestih pogrešaka u izboru fonema i riječi sadržaj izgovorenog im je često nerazumljiv,
• 3) imaju velike teškoće u razumijevanju rečenica koje čuju,
• 4) rijetko imaju bilo kakav motorički poremećaj.

Pogrešne riječi koje bolesnici s Wernickeovom afazijom izgovore umjesto onih koje su inicijalno zapravo "htjeli" često su slične po značenju, npr. kažu "poglavica" umjesto "predsjednik" (ovaj poremećaj naziva se verbalna ili semantička parafazija). Iz istog razloga oni često rabe riječi općeg značenja, npr. "stvar", u zamjenu za one do kojih ne mogu doći. Bolesnici s Wernickeovom afazijom nemaju problema s produkcijom individualnih fonema, no često pomiču slijed glasova ili glasovnih nizova, tako da neke dodaju ili izbace što poremeti fonemski izgled željene riječi, npr. "pimarida" umjesto "piramida" (fonemska parafazija). Kad se fonemske parafazije javljaju učestalo, nastaju neologizmi (neologijske parafazije), npr. "hipidomateus" za "hipopotamus". Iako puno govore, ovi bolesnici često ne prenose nikakvu ideju ili smisao. Neki bolesnici s Wernickeovom afazijom su više "gluhi za riječi", a neki više "slijepi za riječi". Razumijevanje izgovorenog im je obično nešto bolje nego pročitanog. Oštećenje nedominantne (desne) hemisfere u području korespodentnom Wernickeovoj areji dovodi do osjetne disprozodije, tj. nemogućnosti percepcije naglaska, intonacije i melodije (ritma) govora.

Čista gluhoća za riječi može se vidjeti nakon obostranog ili unilateralnog oštećenja sljepoočnog režnja za jezik dominantne hemisfere (obično lijeve). Kako su im obično dijelovi primarnog slušnog korteksa i slušnih asocijacijskih areja intaktni, ovakvi bolesnici nisu gluhi i mogu bez poteškoća interpretirati većinu zvukova iz okoline. Oni također nisu ni afazični, niti pokazuju poteškoće u čitanju, pisanju i govoru budući su im jezične areje većinom neoštećene. No, kad čuju govor, reagiraju kao da se radi o nekom tuđem jeziku jer ga uslijed činjenice da im slušne informacije ne dolaze do Wernickeove areje ne mogu razumjeti.

Area Broca je čeono središte jezične mreže, specijalizirana je za artikulatorne, sintaktičke i gramatičke aspekte jezika. Proučavanje bolesnika s žarišnim oštećenjem ove areje ukazuje da ona ima ključnu ulogu u prevođenju neuralnih oblika riječi u njihove artikulatorne slijedove, ali također i u slaganju riječi u govor koji ima značenjski prikladnu sintaktičku strukturu. Ovakva uloga u slaganju riječi u skladu je s drugim specijalizacijama premotoričkog korteksa. Areja Broca pokazuje aktivaciju (fMRI) u zadacima koji u neurološki normalnih ispitanika traže dešifriranje značenja sintaktički složenih rečenica, te zadacima koji zahtijevaju transformacije grafema u foneme, čak i kad se artikulatorno djelovanje samo zamišlja.

Većina ih ima i desnu hemiparezu, obično jače izraženu u desnoj ruci nego nozi. U Broca afaziji su oštećeni neuronski krugovi odgovorni za spajanje fonema u riječi i spajanje riječi u rečenice (vremenski slijed lingvističkih komponenti), te gramatičku strukturu rečenica i pravilnu upotrebu gramatičkih morfema. Stoga je govor bolesnika s Broca afazijom težak i spor, pauze između riječi su dugačke, nema melodične modulacije koja karakterizira normalan govor, jednom riječju govor je netečan ('nonfluent'). Bolesnici s klasičnom Brokinom afazijom razumiju značenje rečenica, ali ih ne mogu ponoviti, čemu se često i sami čude (a budući da su svjesni deficita, postaju depresivni). Agramatizam je jedno od najizraženijih obilježja, pa nastaje telegrafski govor, npr. "Ići...ja...kući...sutra". No, iako govore malo, pacijenti s Brokinom afazijom prenose smislene ideje. Razumijevanje pročitanog im je poremećeno uglavnom zbog nemogućnosti razumijevanja gramatički važnih riječi (veznika, prepozicija, članova, itd.). Ovi bolesnici također često imaju poremećen izgovor fonema, npr. miješaju /b/ za /p/, iako im je njihovo prepoznavanje neoštećeno. Oštećenje nedominantne (desne) hemisfere u području korespodentnom Broca areji dovodi do ekspresivne disprozodije, tj. nemogućnosti artikulacije naglaska, intonacije i melodije (ritma) govora.