Čir na želucu i dvanaestercu

Simptomi peptičkog ulkusa

Najčešći simptom je bol koja je obično ravnomjerna i tupa. Pojavljuje se i nestaje u razmacima od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kod ulkusa dvanaesnika pojavljuje se 2-3 sata nakon jela. Može se javiti usred noći (na prazan želudac), a smiruje se uzimanjem hrane. Ako je ulkus prisutan na želučanoj stijenci bol se obično pogoršava nakon uzimanja hrane.

Ostali simptomi su: gubitak tjelesne težine, slabljenje apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje. Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopće ne pojavljivati. Ukoliko osjetite oštru, iznenadnu i perzistentnu bol u želucu, odmah se obratite liječniku. Krvava ili crno obojena stolica, povraćanje krvavog sadržaja ili sadržaja koji ima izgled zrna kave mogu biti znaci ozbiljnog problema, kao npr. perforacije želučane ili stijenke dvanaesnika. Krvarenje nastupa ako su kiselina ili ulkus oštetili krvnu žilu.

Što je peptički ulkus? (Čir na želucu i dvanaestercu)

Peptički ulkus je vrijed stijenke želuca ili dvanaesnika koji predstavlja početak tankog crijeva. Peptički ulkus je često oboljenje uzrokovano bakterijskom infekcijom, a ponekad i dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih preparata (NSAID), kao što su npr. acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak i sl. U malom broju slučajeva ulkus mogu uzrokovati maligni tumori želuca ili pankreasa. Ljuti začini ili stres nisu njegovi uzročnici kao što se prije mislilo, ali mogu potaknuti njegov razvoj i pogoršati simptome.

Oboljenje najčešće uzrokuje bakterija Helicobacter pylori (H. pylori). Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestercu. Međutim ako ste zaraženi bakterijom H. pylori, ne znači da ćete sigurno imati i ulkus. Najvjerojatnije infekcija ovisi o osobinama oboljelog, vrsti H. pylori i ostalim još nepoznatim čimbenicima. Još uvijek se ne zna točan put prijenosa infekcije (hranom, vodom, direktnim kontaktom usta na usta kao npr. ljubljenjem, prljavim rukama itd.).

H. pylori slabi zaštitnu moć sluznice želuca i dvanaesnika što omogućava prodor kiseline kroz sloj ispod nje. Kiselina i bakterija nadražuju ovaj sloj stvarajući vrijed ili ulkus. H. pylori može opstati u želučanoj kiselini jer izlučuje enzime koji je neutraliziraju. Ovim mehanizmom bakterija probija svoj put do sigurnog područja, tj. do zaštitne sluznice koju dalje probija zahvaljujući svome spiralnom obliku.

Dijagnosticiranje H. pylori

U slučaju nalaza ulkusa, provodi se pretraga na bakteriju H. pylori. Ova pretraga je važna budući da se liječenje ulkusa uzrokovanog H. pylori razlikuje od onoga izazvanog nestroidnim protuupalnim lijekovima. H. pylori se dijagnosticira iz krvi, daha i tkiva. Krvne pretrage otkrivaju antitijela za bakteriju H. pylori. Krv se uzima iz prsta, u liječničkoj ordinaciji. Pretraga daha najčešće se provodi nakon liječenja, radi provjere uspješnosti terapije, ali i u dijagnostičke svrhe. Zove se urea izdisajni test. U liječničkoj ordinaciji pacijent ispija otopinu uree koja sadrži posebni ugljikov atom. H. pylori razgrađuje ureu i oslobađa ugljik koji krvlju dospijeva u pluća i izdahom se iz njih izbacuje. Točnost ovog testa je 96-98%. Tkivne pretrage (biopsija) provode se na tkivu uzetom za vrijeme endoskopije.