Čir na želucu i dvanaestercu

Liječenje peptičkog ulkusa

Peptički ulkus uzrokovan bakterijom H. pylori liječi se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluznicu zaštitnim slojem. H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba utjecati i na smanjenje lučenja kiseline.

Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol). Liječenje je kombinirano: antibioticima, blokatorima lučenja kiseline, i lijekovima koji imaju zaštitno djelovanje na sluznicu (protektivi).Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lijekom koji blokira lučenje kiseline ili s protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol). Njome se ublažuju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provjera učinka lijekova na H. pylori vrši se endoskopskom pretragom ili pretragom daha 4 tjedna nakon provedenog liječenja.

Antacidi (Gastal) služe za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija. Međutim trostruka terapija najpouzdaniji je način liječenja peptičnog ulkusa. Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori (što je mnogo rjeđi slučaj) nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline (antagonisti H2 receptora ili blokatori protonske pumpe).

Specijalističko liječenje peptičkog ulkusa

U slučaju komplikacija (krvarenje, perforacija) obavezno se provode endoskopija ili kirurški zahvat.

Prognoza

Pravilnim liječenjem ulkusa smanjuje se vjerojatnost ponovnog javljanja bolesti u gotovo 90% slučajeva. Važno je da se bolesnik pridržava uputa liječnika i bude uporan u provođenju liječenja.