Crohnova bolest

Simptomi Crohnove bolesti

Kliničke manifestacije Crohnove bolesti su mnogo raznolikije nego kod ulceroznog kolitisa zbog zahvaćanja cijele stjenke crijeva te različitog zahvaćanja crijeva. Pacijenti mogu imati simptome mnogo godina prije postavljanja dijagnoze. Zbog nespecifičnih simptoma često se sumnja na sindrom iritabilnog crijeva.

Ileitis i kolitis (upala tankog i debelog crijeva) uzrokuje proljev, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase, vrućicu. Proljev može imati više uzroka: pretjerano izlučivanje tekućine, poremećaj upijanja tekućine iz crijeva, poremećaj upijanja žučnih soli iz crijeva, povećan gubitak masnoća (steatoreja) zbog upale i gubitka žučnih soli. Bakterijsko umnožavanje u suženjima tankog crijeva, fistule između tankog i debelog crijeva te opsežno zahvaćanje gornjeg dijela tankog crijeva (jejunum) također dovodi do steatoreje.

Može biti teško razlučiti ileitis od kolitisa, osim ako je bolest ograničena na lijevi dio debelog crijeva. Tada pacijenti mogu imati veća krvarenja koja imitiraju ulcerozni kolitis. Nalazi koji ukazuju na upalu tankog crijeva su suženja u njemu te pipanje mase u desnom donjem kvadrantu trbuha.

Bol u trbuhu grčevitog tipa, najčešći je simptom bolesti, bez obzira koji dio crijeva zahvaća. Budući upalni proces zahvaća cijelu debljinu zida crijeva, nastaju vezivna suženja koja dovode do čestih epizoda začepljenja crijeva (opstrukcija). Ponekad pacijent kod kojeg je bolešću zahvaćen donji dio tankog crijeva nema simptoma bolesti sve dok suženje crijeva ne uzrokuje zatvor (konstipaciju) i rane znakove začepljenja crijeva s boli u trbuhu.

Krvarenje - laboratorijskim pretragama se kod ove bolesti često nalaze mikroskopski tragovi krvi u stolici, ali vidljiva (makroskopska) krv je rijetka, mnogo rjeđa nego kod ulceroznog kolitisa. To je jedan od razloga zašto se dijagnoza postavlja relativno kasno u tijeku bolesti. Kod osoba s produženim proljevom bez vidljive krvi u stolici, ali s problemima od strane kože, očiju ili zglobova, osobito ako postoji upalna bolest crijeva u obitelji, treba posumnjati na ovu dijagnozu.

Perforacije i fistule - perforacija je stvaranja otvora (pukotina) u zidu crijeva; fistule su neprirodne komunikacije (spojevi) između organa koji su inače odvojeni. Upala zahvaća cijelu debljinu zida crijeva. U sklopu obnavljanja uništenih stanica stvara se vezivno tkivo koje je manje elastično, uzrokuje sile trakcije koje mogu stvoriti otvore u crijevu.

Crijevni sadržaj izlazi u trbušnu šupljinu, uzrokuje upalu. Ova komplikacija je potencijalno smrtonosna. Može imati akutnu prezentaciju zbog lokalizirane upale potrbušnice sa simptomima vrućice, boli u trbuhu, osjetljivosti trbuha na dodir, a često se može opipati masa u trbuhu. Proširena upala potrbušnice (difuzni peritonitis) je rijetka, ali moguća. Stvaranje otvora u zidu crijeva često ne uzrokuje alarmantne simptome te dovodi do stvaranja fistula. Simptomi fistule oise o mjestu na kojem je nastala.

Fistule između dva dijela tankog crijeva (enteroenterične fistule) ne moraju uzrokovati simptome ili se pipaju kao masa u trbuhu. Fistule između tankog crijeva i mokraćnog mjehura (enterovezikalne fistule) dovode do čestih upala mokraćnih organa s različitim mikroorganizmima te mjehurima zraka u mokraći (pneumaturija). Fistule sa stražnjim dijelom trbušne šupljine (retroperitoneum) uzrokuju stvaranje nakupina gnoja i/ili začepljenje mokraćovoda s hidronefrozom zbog pritiska na njih.

Fistule s kožom (enterokutane) uzrokuju očite kozmetičke probleme jer se crijevni sadrčaj cijedi kroz njih na površinu tijela.

Perianalna bolest - bolest može zahvatiti područje oko otvora debelog crijeva te može dominirati u kliničkoj slici. Simptomi i znakovi su: bol, iscjedak, fisure (napukline), nakupine gnoja, fistule.

Druga mjesta probavnog sustava također mogu biti zahvaćena. Pacijenti kod kojih je zahvaćena usna šupljina imaju aftozne rane ili druga oštećenja te bol usta i zubnog mesa. Ako je zahvaćen jednjak simptomi mogu biti bolno i/ili otežano gutanje (odinofagija, disfagija). Oko pet posto bolesnika će imati kliničku sliku čira na želucu sa simptomima gornjeg probavnog sustava te ponekad začepljenjem (opstrukcijom) izlaza iz želuca.

Sustavni simptomi - gubitak tjelesne mase i vrućica su glavni opći simptomi. Mršavljenje je obično povezano s izbjegavanjem hrane jer se pacijenti znaju osjećati bolje ako ne jedu. Vrućica može biti uzrokovana upalnim procesom ili rezultat perforacije crijeva i naknadne infekcije.

Tipičan uzorak Crohnove bolesti

Crohnova bolest obično teče kroz pogoršanja i smirenja (egzacerbacije i remisije). Deset do dvadeset posto pacijenata će ući u remisiju nakon prve pojave simptoma bolesti. Kod drugih pacijenata bolest je varijabilna te može imati povremene duge periode (tjedni, mjeseci) s blažim simptomima (blagi proljev, grčevi) ili, rježe, teške i onesposobljavauće simptome (jaka trbušna bol, obilni proljevi, začepljenje crijeva). Liječenje pomaže usmjeravanju bolesti u remisiju te produžuje njeno trajanje.

Većinom Crohnova bolest pogađa završni dio tankog crijeva (terminalni ileum - zbog čega se bolest često naziva terminalni ileitis) i debelo crijevo te uzrokuje njihovu upalu. Upala crijeva može dovesti do nastanka abnormalnih prolaza i komunikacija (fistule), stvaranja otvora u stjenkama crijeva (perforacije), uzrokovati suženje probavnog sustava (strikture) te njegovo začepljenje. Crohnova bolest može zahvatiti područje oko otvora debelog crijeva (perianalno područje) gdje također uzrokuje fiztule, čireve, gnojne nakupine te napukline (fisure).

Što je Crohnova bolest?

Crohnova [Kronova] bolest je upalna bolest probavnog sustava koja pogađa djecu i odrasle. Uzrok Crohnove bolesti nije poznat, ali se sumnja na doprinos nasljednih svojstava. Simptomi Crohnove bolesti su obično rane u ustima, proljev, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase te vrućica. Pacijenti mogu imati i simptome izvan probavnog sustava: kožni osip, bolove u zglobovima, crvenilo očiju te rjeđe probleme s jetrom.

Bolest se dijagnosticira temeljem simptoma i testova. Iako je Crohnova bolest dugotrajna, kronična, liječenjem se može držati pod kontrolom te postići duga razdoblja bez simptoma (remisije). Mnogi pacijenti s Crohnovom bolešću vode kvalitetan i ispunjen život bez obzira na simptome. Liječenje se prilagođuje svakom pacijentu ponaosob te ovisi o pogođenom dijelu probavnog sustava, tipu simptoma te aktivnosti bolesti. Brojna istraživanja se provode kako bi se rasvijetlio uzrok bolesti te pronašli novi oblici liječenja.

Osoba oboljela od Crohnove bolesti treba imati aktivnu ulogu u medicinskim odlukama, naučiti što više o svojoj bolesti, pridržavati se liječnikovih savjeta te odmah obavijestiti liječnika kad dođe do promjene stanja.

Povijest Crohnove bolesti

Crohnova bolest postala je poznata kad su je američki liječnici Crohn, Ginsberg i Oppenheimer opisali u časopisu Journal of American Medical Association (JAMA) 1932. godine. To, međutim, nije bio prvi opis bolesti. Izvješća o simptomima koje uzrokuje ova bolest postoje još od 850. godine prije Krista te se kroz povijest ponavljaju.

I u medicinskoj literaturi je bolest ranije opisana; 1913. je T. Kennedy Daziel u British Medical Journal objavio izvješće o liječenju ćđ pacijenata s tipičnim simptomima. Između 1920-ih i 1930-ih sve veći broj mladih odraslih osoba javljao se liječnicima sa simptomima koji su naličili upali crvuljka: grčevitim bolovima, vrućicom, proljevima, gubitkom tjelesne mase. 1923. godine su Berg, Ginsberg i Oppenheimer, kirurzi u Mt. Sinai Hospital u New Yorku, imali dvanaest pacijenata s ovakvim simptomima te su prikazali njihove slučajeve s tvrdnjom kako to nije posljedica nijedne dotada poznate bolesti. Burril Crohn je 1930. pokazao slične rezultate kod dva pacijenta koja je liječio. Crohn se povezao s kirurzima te su zajedno objavili rezultate 1932.

U vrijem kad su Crohn, Ginsberg i Oppenheimer objavili svoje rezultate bolest je nazivana "terminalni ileitis". Kako riječ "terminalni" ima negativne konotacije te bolest nije ograničena isključivo na tanko crijevo, s vremenom se uvriježio naziv Crohnova bolest.

JAMA članak objavljen je u doba kad je javnost bila mnogo prijemčivija za nova otkrića i njihov članak je prezentiran širokoj medicinskoj publici. Stoga je rad koji su objavili Crohn i suradnici dobio mnogo priznanja i publiciteta, za razliku od Dazielovog iz 1913. Stoga, kao što je slučaj s mnogim drugim medicinskim otkrićima, Crohnova je bolest nazvana tim imenom stjecajem okolnosti: Crohn je bio prvi autor članka koji je objavljen u "pravo vrijeme" te zadobio mnogo publiciteta. U vrijeme kad su Crohn i suradnici opisali bolest smatralo se kako su ova bolest i ulcerozni kolitis dvije različite bolesti. U novije vrijeme je prepoznato kako se ova dva stanja mogu "preklapati" te se zna koristiti naziv "neodređeni kolitis".

Nazivlje

Latinski naziv: Morbus Crohn

Engleski naziv: Crohn's disease