Crohnova bolest

Kako si pomoći ako imate Crohnovu bolest?

Većina pacijenata prepoznaje koja hrana otežava simptome; specifične namirnice razlikuju se svakog ponaosob. Bolesnici nerijetko izbjegavaju hranu jer se nakon jedenja obično pogoršava proljev i grčevi. Ovakvo ponašanje ima potencijalno opasne posljedice jer dovodi do neuhranjenosti i još težeg poremećaja probavnog sustava. Probavne stanice unutrašnjosti crijeva se hrane direktno iz crijevnog sadržaja. Izbjegavanjem hrane ove stanice gladuju, umiru te se ogoli sluznica crijeva i onemogućuje uredna probava.

Osim pridržavanja liječnikovih terapijskih uputa i pravilne prehrane, preporučljiva je redovna tjelesna aktivnost. Pušenje treba izbjegavati jer može dovesti do pogoršanja bolesti. Također treba izbjegavati nesteroidne antiupalne lijekove jer mogu pogoršati simptome.

U mnogim slučajevima, lijekovi i dobra prehrana su dovoljni, no ponekad je potrebno obaviti kirurški zahvat. Specifičan pristup ovisi o zahvaćenom dijelu probavnog sustava te aktivnosti bolesti.

Rane u ustima, često vrlo bolne, obično se povlače nakon liječenja bolesti crijeva. Lokalni lijekovi (hidrokortizon, sukralfat) mogu pomoći u njihovu zacjeljivanju. Upala želuca i gornjeg dijela tankog crijeva -može odgovoriti na lijekove kojima se liječi čir želuca i dvanaesnika. U teškim slučajevima mogu biti potrebni steroidi i imunomodulatori.

Upala tankog crijeva (ileitis) - aktivni ileitis najprije se liječi s 5-aminosalicilatima; antibiotici, steroidi i imunomodulatori mogu biti potrebni kod težih oblika bolesti. Lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu također pomoći. Teška upala zahtijeva intenzivan medicinski nadzor, izbjegavanje krute hrane, hranjenje pomoću sonde ili infuzijama te kirurški zavat. Remisija ileitisa se može održati 5-aminosalicilatima u nekih pacijenata.

Upala tankog i debelog crijeva (ileokolitis i kolitis) - aktivna Crohnova bolest koja pogađa tanko i debelo crijevo zajedno ili samo debelo crijevo najprije se liječi sulfasalazinom ili 5-aminosalicilatima. U nekih bolesnika se uvode antibiotici i steroidi. Teški ileokolitis ili colitis mogu zahtijevati boravak u bolnici, odmaranje crijeva, hranjenje infuzijama te dugotrajno liječenje imunomodulatorima. 5-aminosalicilati se obično koriste za održavanje remisije.

Perianalne komplikacije - nešto manje od polovine pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti razviti perianalne komplikacije. Ako apscesi, fissure i fistule ne uzrokuju smetnje, liječenje nije uvijek nužno. Ponekad oni spontano zarastaju ili zahtijevaju liječenje antibioticima, kortikosteroidima, čepićima, imunomodulatorima ili kirurškim zahvatom. Sjedeće kupke te nježno čišćenje perianalnog područja potpomaže cijeljenje. Iako liječenjem prolazi većina ovih komplikacija, njihova ponovna pojava je česta I frustrirajuća te zahtijeva dugorajnu upornu terapiju.

Kronična bolest perianalnog područja može dovesti do suženja analnog kanala. Ovo stanje se djelomično može ispraviti terapijskim širenjem koje se često počinje u bolnici te nastavlja kod kuće.

www.medicina.hr