Crohnova bolest

Liječenje Crohnove bolesti i lijekovi

Različiti lijekovi se primjenjuju u liječenju Crohnove bolesti. Liječnik će izabrati lijek ovisno o zahvaćenosti probavnog sustava, simptomima, stanju bolesnika.

Sulfasalazin je jedan od prvih lijekova korištenih za terapiju ove bolesti te se još uvijek koristi za liječenje Crohnove bolesti ograničene na debelo crijevo. Sulfasalazin obično počinje ublažavati simptome nakon nekoliko dana, ali za njegov potpun učinak je ponekad potrebno čekati četiri tjedna. Kod nekih bolesnika sulfasalazin izaziva alergijsku reakciju te glavobolju, osobito ako se daje u visokim dozama.

5-Aminosalicilati - (5-ASA) (such as Asacol and Pentasa) slični su sulfasalazinu, ali rjeđe uzrokuju alergiju i glavobolju. Prednost je što se mogu dati u visokim dozama u odnosu na sulfasalazin. Osim toga, mogu biti posebno oblikovani tako da počinju djelovati tek u završnom dijelu tankog crijeva ili tijekom prolaza kroz tanko crijevo pa se ovim lijekovima može ciljati dijelovi probavnog sustava pogođeni upalom. Glavni nedostatak je njihova visoka cijena. Korisni su u postizanju i održavanju remisije. Obično počinju ublažavati simptome nakon nekoliko dana te za puni efekt ponekad treba čekati jedan mjesec trajanja terapije.

Antibiotici mogu smanjiti bakterijski doprinos upali. Najčešće se koriste metronidazol i ciprofloksacin. Metronidazol je nakorisniji kod pacijenata kod koih bolest zahvaća debelo crijevo i perianalnu regiju. Problem je što uzrokuje neugodan metalni okus u ustima, koji nestaje kad se lijek prestane uzimati, te perifernu neuropatiju (oštećenje živaca odgovornih za osjet na rukama i nogama) nakon dugotrajne uporabe. Periferna neuropatia može biti trajna posljedica. Alkohol se treba izbjegavati tijekom uzimanja metronidazola jer njihova kombinacija može uzrokovati mučninu, glavobolje i napade crvenila kože.

Steroidi (primerice prednizon, budesonid) pomažu u dovođenu aktivne bolesti u remisiju, ali ne produljuju trajanje remisije te imaju niz ozbiljnih nuspojava ako se uzimaju duže vrijeme.

Imnulomodulatori su lijekovi koji mijenjaju funkcioniranje imunološkog sustava te smanjuju upalni odgovor. Najčešće se koristi azatioprin, merkaptopurin i metotreksat, iako se broni novi lijekovi istražuju te ponegdje već koriste. Imunomodulatorima se liječe pacijenti kojima nisu pomogli već nabrojeni lijekovi "prve linije obrane", osobito oni koji ovise o steroidima za kontroliranje bolesti. Ovi su lijekovi učinkoviti za održavanje remisije. Imunomodulatorima treba dugo vremena (tri do šest mjeseci) za postizanje maksimalnog učinka te se često propisuju kao dugotrajna terapija. Glavne nuspojave su smanjenje broja leukocita (stanica važnih za imunološku obranu tijela), hepatitis (upala jetre), pankreatitis (upala gušterače). Stoga su potrebne učestale kontrole krvi. Ponekad se koristi ciklosporin, like koji snažno potiskuje imunološki sustav (imunosupresor). Primjenjuje se kod pacijenata s aktivnom bolesti kod koje su se razvile fistule, a koji ne reagiraju na druge oblike terapije.

Infliximab je antitijelo koje neutralizira TNF (tumor necrosis factor), proizvod upalne reakcije organizma. Relativno je nov lijek, rezerviran za bolesnike koji ne odgovaraju na lijekove "prve linije obrane". Osobito je efektan kod bolesnika s fistulama. Glavne nuspojave su alergijske reakcije i infekcije. Mali broj pacijenata koji primaju infliximab razvio je limfom (zloćudnu bolest limfnih stanica). Iako je ovaj broj neusporedivo manji od broja pacijenata kojima je infliximab pomogao, ipak ovaj lijek se još uvijek ne smatra lijekom "prve linije". Nadale, učinak lijeka traje svega nekoliko tjedana (osam do deset u prosjeku) kod većine ljudi; stoga su potrebne ponavljane doze. Cijena lijeka je vrlo visoka (prosječno 2500 USD po dozi).

Kad je potreban kirurški zahvat?

Konzervativnim liječenjem mogu se kontrolirati simptomi te odgoditi potreba za operacijom. Kirurški zahvat je "zadnja linija obrane" jer neće izliječiti bolest, iako kod nekih pacijenata najbrže popravlja zdravlje. Oko 80% pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti trebati operaciju, obično zbog ozbiljnih zdravstvenih problema. Kirurgija se koristi za zaustavljanje krvarenja, zatvaranje fistula te zaobilaženje zažepljenja,a ponekad jednostavno za uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva.

Što očekivati nakon operacije?

Važno je imati realna očekivanja od kirurškog zahvata. Zahvat može poboljšati bolesnikovo zdravstveno stanje te čak spasiti život. Operacija, međutim, neće izliječiti bolest te je vrlo vjerojatno kako će se simptomi bolesti opet pojaviti. 85-90% pacijenata nema simptoma tijekom jedne godine nakon zahvata,a čak i do 20% ih nema simptoma kroz petnaest godina. Ako je bolest ograničena na debelo crijevo te se ono odstrani, svega desetina pacijenata će razviti simptome tijekom slijedećih deset godina. Odmah započeta dugotrajna terapija lijekovima nakon operacije smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti. Ponekad je tijekom operacije potrebno napraviti otvor na trbušnom zidu kroz koji će se prazniti crijevni sadržaj (stoma). Nakon prilagodbe sa stomom se obično može voditi potpun život.

Rizici za rani kirurški zahvat

Rani kirurški zahvat se definira kao veliki kirurški zahvat u svrhu liječenja Crohnove bolesti koji se poduzima unutar tri godine nakon postavljanja dijagnoze. Proučavanjem slučajeva pacijenata koji su podvrgnuti takvom ranom kirurškom zahvatu uočeno je ponavljanje određenih čimbenika rizika.

Rizični čimbenici koji su značajno povezanis s rizikom od ranog kirurškog zahvata su: pušenje cigareta, bolest tankog crijeva bez zahvaćanja debelog crijeva, mučnina i povraćanje ili trbušna bol u vrijeme dijagnoze, broj neutrofilnih leukocita te liječenje steroidima u prvih šest mjeseci.

Kako se bolest liječi kad se opet javi nakon remisije ili kirurškog zahvata?

Rekurentna Crohnova bolest liječi se po istim principima kao i njene početne epizode. U nekim slučajevima je potrebno koristiti jače lijekove ili uvesti novu grupu lijekova.

Crohnova bolest kod djece i adolescenata

Petina oboljelih razvije bolest prije osamnaeste godine. Ukoliko se bolest ne liječi, polovina zahvaćene djece će imati nizak rast ili odgođen razvoj. Agresivna nutricionistička terapija može omogućiti uredan rast i razvoj. Terapija može uključivati prehrambene nadomjeske, visoko-kaloričnu dijetu te ponekad infuzije. Budući steroidi mogu usporiti rast te dovesti do osteoporoze, upotrebljavaju se kod djece jedino u krajnjoj nuždi. Visina, težina i mineralna gustoća kostiju trebaju se pomno nadzirati kod djece koja se liječe kortikosteroidima.

Djeca mogu imati značajne psihosocijalne probleme ako stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje te onemogućuje druženje s vršnjacima. Ukoliko dijete izgleda povučeno, tužno, nezainteresirano za aktivnosti ili ima teškoća u školi, preporučljivo je to naglsiti liječniku te se posavjetovati s psihologom ili dječjim psihijatrom.

Novi oblici liječenja

Veliki broj istraživanja bavi se Crohnovom bolešću. Većina novih lijekova pomaže stišavanju upale. Mnogi lijekovi prolaze kroz klinička istraživanja. Ukoliko je bolesnik zainteresiran za sudjelovanje u istraživanju novih lijekova treba razgovarati sa specijalistom koji ga vodi.

Mogu li oboljeli od Crohnove bolesti imati djecu?

Muškarci i žene oboljeli od Crohnove bolesti mogu imati djecu. S liječnikom je prethodno preporučljivo razgovarati o sigurnosti lijekova u trudnoći. Djeca roditelja s Crohnovom bolesti imaju tri do dvadeset puta veću vjerojatnost nego opća populacija za razvijanje iste bolesti. Međutim, trenutno ne postoji način za predviđanje individualnog rizika za dijete.

Potpora

Ne treba podcjenjivati vrijednost potpore te se suzdržavati od dijeljenja svojih problema, pitanja i briga s drugim ljudima s Crohnovom bolesšću. U Hrvatskoj djeljuje HUCUK, Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolesti i ulcerozni kolitis, o kojem se više informacija može dobiti na njihovoj web stranici www.hucuk.hr.