Gastroezofagealna refluksna bolest

Komplikacije gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB-a)

Velika većina pacijenata s GERBom neće razviti ozbiljne komplikacije, osobito ako se refluks prikladno liječi. Ipak, treba imati na umu potencijalno ozbiljne komplikacije kod teških oblika GERBa.

U jednjaku se može razviti čir. U nekim slučajevima iz čira na jednjaku nastaje krvarenje. Pacijenti ne moraju biti svjesni krvarenja koje se dokazuje pretragom stolice.

Suženje jednjaka (peptička striktura) nastaje zbog oštećenja tkiva, stvaranja ožiljaka i stvaranja neelastičnog vezivnog tkiva. Zbog suženja hrana i tablete mogu ostati u jednjaku. Glavni simptomi su otežano gutanje krute hrane i povremena začepljenja jednjaka.

Barretov jednjak nastaje kad se normalne stanice sluznice donjeg dijela jednjaka (skvamozne stanice) zamijene drugom vrstom stanica (crijevne stanice). Ovo se događa nakon ponavljanog oštećenja jednjaka kiselinom. Najčešći uzrok Barretova ezofagusa je dugotrajna GERB. Crijevne stanice kod Barretova jednjaka su otprnije na kiselinu nego skvamozne stanice, što bi mogla biti prilagodba na kronično izlaganje kiselini. Problem s ovom prilagodbom jest potencijal pretvorbe crijevnih u karcinomske stanice. Stoga se pacijentima s Barretovim jednjakom preporučuju povremene endoskopske pretrage kako bi se eventualni karcinom uočio u ranom stadiju. Stanje se obično dijagnosticira kod osoba starijih od pedeset godina, ali se može naći i u mlađih.

Karcinom jednjaka javlja se u dva oblika: adenokarcinom (adenocarcinoma) i skvamozni karcinom. Glavni rizični čimbenik za razvoj karcinoma jednjaka jest Barretov jednjak. Zasad nije dokazana povezanost karcinoma skvamoznih stanica s GERBom.

Manji broj pacijenata s GERBom će razviti tijekom bolesti Barretov ezofagus, a još manji postotak tih pacijenata će razviti karcinom jednjaka.

Komplikacije refluksa izvan jednjaka - vraćanje kiseline može uzrokovati komplikacije u organima i tkivima zivan jednjaka, uključujući astmu, upalu grkljanja (posteriorni laringitis), kronični kašalj, zubne bolesti, ponavljane upale pluća, buđenje tijekom noći uz osjeqaj gušenja, kroničnu prmuklost, upalu grla, suženja grkljana, karcinom grkljana. Postoje uvjerljivi znanstveni dokazi koji povezuju svaki od nabrojenih stanja s refluksom. Ipak, j

oš uvijek je potrebno utvrditi uzročnu povezanost kod pojedinog pacijenta; čak i kad se dokaže patološki refluks, često je teško dokazati postojanje patološke regurgitacije ili aspiracije. Budući je gastroezofagealni refluks vrlo čest, može jednostavno postojati kao uzputno stanje bez uzročne povezanosti s ostalim smentnjama pacijenta.Problemi s grlom i plućima nastaju zbog vraćanja kiseline u grlo, nakon čega ona može ući u grkljan, dovesti do upale glasnica te posljedičnih bolova i promuklosti. Udahnuta kiselina može doći sve do plućnog tkiva te uzrokovati tzv. aspiracijsku upalu pluća ili simptome astme. Dugotrajno udisnaje želučane kiseline može dovesti do trajnih oštećenja pluća, odlaganja veziva u plućnom tkivu (fibroza) i vrećastih proširenja dušnika (bronhiektazija).

Astma uzrokovana refluksom

Predložena su dva glavna mehanizma po kojima bi refluks mogao uzrokovati astmu:

• aspiracija (udisanje) želučanog sadržaja u pluća s posljedičnom reakcijom suženja dušnika (bronhospazam; bronhokonstrikcija)
• aktivacija vago-vagalnog refleksa koju uzrokuje refluks u jednjaku te dovodi do suženja bronha

Suženje dušnika kao odgovor na zakiseljenje jednjaka dokazano je istraživanjima na ljudima i životinjama. Još jači podražaj za suženje jest udisanje čak i malih količina kiseline. Brojna su izvješća i o mrvicama hrane usisanim iz dušnika astmatičara za koje se kasnije pokazalo da imaju astmu izazvanu refluksom. Većina takvih pacijenata pati od aspiracije, ali kod nekih je vazan i refleks. Najuvjerljiviji podaci o povezanosti refluksa i astme dolaze iz kontroliranog dugotrajnog istraživanja korištenja Hillovog kirurškog zahvata. Devedeset odraslih osoba, nealergijskih astmatičara s dokazanim gastroezofagealnim refluksom nasumično je svrstano u tri terapijske grupe: osobe liječene kirurškim zahvatom, lijekom cimetidinom ili placebom (placebo je tvar koja nema medicinsko djelovanje, a uzima je kontrolna grupa u eksperimentu, dok eksperimentalna grupa prima aktivnu tvar). Nakon šest mjeseci, u grupi liječenoj cimetidinom zabilježeno je skromni oporavak, a u operiranoj grupi značajno poboljšanje u usporedbi s placebom. Ova i slične studije pokazuju kako jedan dio astmatišara ima simptome zbog refluksa koji se mogu riješiti kirurškim zahvatom.