Ulcerozni kolitis

Dijagnosticiranje ulceroznog kolitisa i pretrage

UK se prepoznaje temeljem karakteristične povijesti bolesti, tipičnog izgleda debelog crijeva za vrijeme endoskopske pretrage i rezultata analize tkiva. Rentgenska pretraga pomoću barijeve kaše može potvrditi dijagnozu, ali obično nije nužna. CT može prikazati značajno zadebljanje zida debelog crijeva, ali ovaj nalaz se ne nalazi isključivo kod UK. U dijagnostičkom postupku je značajna informacija o postojanju UK kod članova ovitelji i prvih rođaka.

Fleksibilna sigmoidoskopija - je pretraga završnog dijela debelog crijeva (rektuma i sigme) pomoću savitljivog (fleksibilnog) optičkog instrumenta sigmoidoskopa. Sličan aparat, ali duži, služi za pregled cijelog debelog crijeva i naziva se kolonoskop. Totalna kolonoskopija obično nije nužna u početnom dijagnostičkom postupku, osim ako je dijagnoza upitna. Kolonoskopija, dapače, može dovesti do nastanka megakolona ili pucanja crijeva u teško bolesnih pacijenata s opsežnom bolešću.

Cijev optičkog instrumenta uvodi se u debelo crijevo koje prenosi sliku na TV monitor. Normalna sluznica debelog crijeva ima dobro ograničene krvne žile te je blijeda i sjajna. Kod UK se uočavaju slijedeće promjene:

• krvne žile se ne uočavaju jasno zbog promjena sluznice
• mogu biti prisutna točkasta krvarenja (petehije), izljevi tekućine, krhkost na dodir i vidljiva krvarenja
• teži slučajevi povezani su s opsežnim promjenama sluznice, obilnim krvarenjima i izljevima tekućine
• sluznica je ravnomjerno zahvaćena u pogođenom dijelu crijeva, za razliku od Crohnove bolesti kod koje su zdrava područja izmješana s bolesnima
• lažni polipi, nastali kao reakcija na prijašnju upalu, znak su dugotrajne bolesti

Biopsija, odnosno uzimanje komadića tkiva za analizu pod mikroskopom, radi se kako bi se postavila ili potvrdila dijagnoza. Osobito je korisna ako nalazi sigmoidoskopije nisu dovoljni za dijagnozu UK. Biopsija kod UK karakteristično otkriva nakupine gnoja (apscese) u udubinama sluznice, kronične promjene oblika sluznice, atrofiju žlijezda te gubitak sluzi u vrčastim stanicama. Ovakav nalaz razlikuje Uk od drugih procesa, primjerice akutnog, samo-ograničavajućeg upalnog procesa.

Rentgensko snimanje pomoću barijeve kaše rijetko se koristi za dijagnozu UK. Nalaz može biti uredan kod blagih slučajeva bolesti. Pretraga se treba izbjegavati kod teško bolesnih osoba jer može dovesti do nastanka zastoja crijevnog sadržaja (ileus) ili toksičnog megakolona.

Ultrazvuk se koristi za procjenu opsega bolesti u nekim centrima, osobito u Europi.

Diferencijalna dijagnoza ulceroznog kolitisa

Simptomi UK nisu specifični isključivo za ovu bolest i mogu se naći kod niza drugih bolesti uključujući Crohnovu bolest, radijacijski kolitis (upala debelog crijeva kao posljedica zračenja), ishemijski kolitis (upala debelog crijeva zbog nedovoljne prokrvljenosti), niz upalnih procesa i upalu debelog crijeva uzrokovanu lijekovima.

U početku bolesti je osobito važno isključiti zarazne bolesti, osobito infekcije mikroorganizmima Salmonella, Shigella, Campylobacter, Aeromonas i Escherichia coli 0157:H7. Prethodna terapija antibioticima može dovesti do upale debelog crijeva mikroorganizmom Clostridium difficile. Ovo stanje imitira UK, iako vidljivo krvarenje iz debelog crijeva nije često.

Druge bolesti koje treba uzeti u obzir ovise o dodatnim čimbenicima:

• Kod bolesnika s poremećajem imunološkog sustava, citomegalovirus infekcija i Kaposijev sarkom mogu nalikovati UK.
• Određeni lijekovi mogu izazvati slične simptome, osobito nesteroidni antiupalni lijekovi (NSAIL). NSAIL također mogu pogoršati simptome postojećeg UK, iako ih neki pacijenti dobro podnose. Drugi potencijalni lijekovi koji mogu izazvati slične poremećaje su retinoidi, soli zlata, možda oralni kontraceptivi. U literaturi se mogu naći proturječni rezultati o utjecaju oralne kontracepcije na UK i prekid njihova uzimanja kod žena kojima se otkrije upalna bolest crijeva nije uvijek opravdan. Ako se simptomi UK jave neposredno nakon početka uzimanja oralne kontracepcije i bolest ne odgovara na standardne terapijske postupke, potrebno je razmotriti prekid njihova uzimanja. Krvarenje i upala debelog crijeva u rijetkim slučajevima mogu biti uzrokovani i penicilinom. Simptomi se tipično javljaju tri dana nakon početka uzimanja penicilina, a prestaju dva dana nakon prestanka njegova uzimanja.
• Alergijske promjene.

Prirodni razvoj ulceroznog kolitisa

Tijek UK sastoji se tipično od izmjene povremenih pogoršanja (egzacerbacija) i perioda bez ikakvih simptoma (remisija). Mali postotak pacijenata ima trajne simptome i kod njih se ne uspjeva postići remisija.

Proktitis i distalni kolitis - klinički tijek kod bolesnika pogođenih upalom u završnom debelom crijevu obično je dobroćudan. Kod petine takvih pacijenata simptomi se spontano povlače, a kod većine ostalih remisija se uspjeva postići lijekovima. Ako bolest ostaje ograničena, kirurški je zahvat rijetko potreban. Trajna terapija odgovarajućim lijekovima može dovesti do duge remisije. Ipak je potrebno pozorno praćenje i kontroliranje i u periodu bez simptoma.
U bolesnika s težim oblicima bolesti terapija je također učinkovita, iako je remisiju teže postići. Ipak, kad se postigne remisija, vjerojatnost ponovne pojave bolesti jednaka je bez obzira na težinu bolesti. Dob može biti bitna u ovom procesu; istraživanja pokazuju kako mlađi (do dvadeset godina) i stariji (iznad sedamdeset godina) pacijenti imaju veću učestalost ponovne pojave simptoma te veću vjerojatnost težih napadaja.

Kirurška intervencija i odstranjenje dijela debelog crijeva potrebno je kod bolesnika koji ne odgovaraju na terapiju lijekovima te često kod obilnog krvarenja, pucanja crijeva, toksičnog megakolona, displazije (promjene stanica koje ukazuju na mogućnost razvoja karcinoma) i karcinoma. Prosječno trećina pacijenata obavi kirurški zahvat nakon petnaest do dvadeset godina trajanja bolesti.

Smrtnost

Studije koje su proučavale očekivano trajanje života pacijenata s UK imaju proturječne rezultate, vjerojatno zbog različitih stupnjeva bolesti i liječenja, posebnosti određenih populacija te različitog trajanja istraživanja. Razumna interpretacija tih rezultata kaže da je u najgorem slučaju smrtnost oboljelih od UK neznatno povećana u odnosu na opću populaciju.

Liječenje ulceroznog kolitisa i lijekovi

UK se još uvijek ne može izliječiti, ali postoje učinkoviti lijekovi koji potiskuju upalni proces i omogućuju kvalitetan život pacijentu. Lijekovi koji nam stoje na raspolaganju potiskivanjem upale omogućuju zacjeljivanje debelog crijeva te otklanjaju simptome. Početni terapijski pristup ovisi o stupnju i težini bolesti.

Proktitis - pacijenti s ulceroznim proktitisom imaju bolest ograničenu na zadnjih dvanaest centimetara debelog crijeva. Ovakav početak bolesti nalazi se kod trećine pacijenata, a kasnije se bolest može proširiti. U ovakvim slučajevima primjenjuju se lokalno 5-aminosalicilati (5-ASA) ili steroidi. 5-ASA čepići imaju prednost nad steroidima jer je dokazana njihova učinkovitost tijekom dugotrajne primjene. Liječenje može započeti čepićima mesalamina koji se primjenjuju dvaput dnevno, a terapijski učinak se viđa nakon tri tjedna. Propisana doza se nastavlja dok pacijent potpuno ne uđe u remisiju (povlačenje simptoma).

Terapija održavanja ne preporučuje se bolesnicima u prvoj epizodi bolesti ako odmah odgovaraju na liječenje. Mnogi takvi pacijenti dugo vremena nemaju relaps simptoma, a ako se i pojavi, obično izvrsno odgovara na liječenje. Drugi bolesnicima potrebna je terapija održavanja. Iako neki nastavljaju s čepićima dvaput dnevno, objavljeno je kako postupno smnajenje do jednog čepića svake treće noći može također biti učinkovito.

Steroidne pjene mogu se koristiti na sličan način tijekom pojave simptoma; primjenjuju se noću ili dvaput dnevno s postupnim smanjenjem doze dok se ne pojavi remisija. Za razliku od 5-ASA nema dokaza za učinkovitost terapije održavanja u prevenciji relapsa simptoma.

Nelagoda ili nadražaj čmara zbog korištenja čepića u nekim slučajevima ne dozvoljava primjenu lokalnih lijekova. Oralni lijekovi (uzeti na usta) poput sulfasalazina i različitih oralnih 5-ASA preparata mogu se dati u ovim slučajevima. Simptomatsko poboljšanje obišno se viđa nakon tri do četiri tjedna. Kad se uspostavi remisija, doza lijeka se može postupno smanjivati do doze održavanja ili potpunog ukidanja. Sistemsa terapija sterodima (poput prednizona) rijetko je potrebna kod pacijenata s ulceroznim proktitisom. Oni se trebaju koristiti jedino kod bolesnika s teškom i tvrdokornom bolešću.

Lijevostrani kolitis - često odgovara samo na lokalne lijekove. Liječenje se razlikuje ovisno o težini stanja. Terapija blage do umjerene bolesti može se početi s 5-ASA ili ispiranjem crijeva klizmama hidrokortizona. Terapijski odgovor se viđa obično nakon četiri do šest tjedana. Ako nakon tog perioda nema odgovora, potrebna je dodatna jutarnja terapija istim lijekom. Kao i kod proktitisa, kad se postigne terapijski odgovor i pacijent uđe u remisiju, doza se može smanjiti i lijek uzimati svako treći dan u svrhu održavanja. Pacijenti koji ne odgovaraju na lokalnu terapiju liječe se oralnim 5-ASA preparatima koji su učinkovita alternativa. Kombinacija oralnih 5-ASA lijekova s 5-ASA klizmama može biti učinkovitija od terapije samo jednim od njih. Sulfasalazin, mesalamin, olsalazin i belsalazid dokazano su učinkoviti kod aktivnog UK. Česta greška u liječenju je prihvaćanje terapijskog neuspjeha ovim lijekovima iako se sulfasalazin i 5-ASA nisu propisivali u maksimalnim podnošljivim dozama. Kod aktivne bolesti doza ovih lijekova se može postupno povećavati do maksimalne podnošljive doze. Ovim je lijekovima obično potrebno tri do šest tjedana za maksimalan učinak. Kad se postigne remisija, doza se postupno smanjuje do doze održavanja. Ako se simptomi ponovo pojave usprkos uzimanju terapije održavanja, često su potrebne veće doze lijeka za sprječavanje njihova ponovnog javljanja. Nadoknada folne kiseline preporučuje se pacijentima koji su na dugotrajnoj terapiji sulfasalazinom jer ovaj lijek može spriječiti upijanje folata iz hrane.

Prednizon je steroid koji se daje u odabranim slučajevima pacijentima s težim oblikom bolesti ili ako ne odgovaraju na opisano liječenje. Početna doza ovisi o masi bolesnika i težini simptoma. Početna doza se nakon deset do četrnaest dana postupno smanjuje. Nema dokaza o učinkovitosti terapije steroidima u obliku terapije održavanja. Stoga je cilj postupno msnajiti dozu steroida i kao terapiju održavanja propisati prije opisane lijekove.

Budesonid je glukokortikoid koji se koristi kod niza bolesti koje dobro odgovaraju na steroide i pokazao je sličnu učinkovitost kao konvencionalni steroidi, ali s manje nuspojava. Kontrolirane studije su pokazale učinkovitost klizme s budesonidom u izazivanju remisije lijevostranog UK. Detaljna analiza sedam kontroliranih studija liječenja lijevostranog kolitisa pokazuje kako je lokalna terapija budesonidom slične učinkovitosti kao lokalni steroidi, ali s manjim negativnim posljedicama. Ipak, rektalna primjena 5-ASA imala je značajno bolje rezultate nego lokalna terapija steroidima i stoga je najvjerojatnije učinkovitija od budesonida. Slična opažanja važe za oralni budesoni. O učinkovitosti budesonida u liječenju UK potrebno je više podataka.

Pankolitis - kod blagih i umjerenih slučajeva terapija počinje kombinacijom oralnih 5-ASA ili sulfasalazina i lokalnom terapijom s 5-ASA ili steroidnim klizmama. Dodavanje oralnog prednizona opravdano je kod teških simptoma ili ako bolesnici ne odgovaraju na početnu terapiju.

Kad bolesnik uđe u remisiju potrebno je razmisliti o dugotrajnoj terapiji održavanja sa standardnom dozom održavanja oralnog 5-ASA lijeka.

U ovoj grupi pacijenata mogu biti potrebne dodatne terapijske mjere: nadoknada željeza u svrhu prevencije ili liječenja anemije koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu biti učinkoviti za olakšanje simptoma, ali ih bolesnici ne smiju koristiti u akutnoj fazi zbog opasnosti od razvoja toksičnog megakolona. Osobito su korisni kod bolesnika s trajnim proljevom koji nemaju drugih simptoma, a već se liječe sredstvima za UK. Loperamid je lijek izbora zbog svoje učinkovitosti i relativne neškodljivosti.

Teški ili fulminantni kolitis - bolesnici s teškim UK imaju česte krvave stolice (deset do petnaest dnevno), povezane s gubitkom tjelesne mase, dehidracijom, vrućicom, često značajnom anemijom. Fulminantni kolitis je naziv za akutne, teške toksične simptome uključujući vrućicu, gubitak apetita i jaku trbušnu bol uz krvavi proljev. Ti su pacijenti pod rizikom od nastanka toksičnog megakolona i pucanja crijeva te im je potreban hitan smještaj u bolnicu. U nekim slučajevima ovakvo pogoršanje bolesti podudara se s nedavnim uvođenjem ili povećanjem doze 5-ASA lijeka. Lijek se tada treba povući jer u rijetkim slučajevima neki 5-ASA sastojci mogu uzrokovati egzacerbaciju UK.

U teškim slučajevima terapija se sastoji od odmaranja crijeva, pravilne prehrane i parenteralnih steroida. Nekoliko vrsta steroida (hidrokortizon, prednizolon, metilprednizolon) i doza može se primijeniti sa sličnim uspjehom. Steroidi se daju u infuziji svakih osam sati ili trajnom infuzijom. Kod pacijenata koji u zadnjih trideset dana nisu primali steroide može biti ušinkovita infuzija adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Ako simptomi postoje i nakon dva do tri dana ovakve terapije, dodatak klizmi s 5-ASA ili hidrokortizonom može pomoći. Iako su podaci o primjeni oralnih 5-ASA lijekova zajedno s parenteralnim steroidima oskudni, ova kombinacija bi mogla pomoći nekim bolesnicima.

Uloga antibiotika u liječenju teškog netoskičnog UK nije jasna. Kontrolirana istraživanja dodavanja intravenskog metronidazola ili metronidazola i tobramicina parenteralnim steroidima nije pokazala bolji učinak od terapije samim parenteralnim steroidima. Ipak, ima pacijenata koji ne odgovaraju potpuno na steroide već i dalje imaju lagane vrućice i naznaku infekcije u krvnoj slici. Tada se može razmisliti o antibioticima prije nego se proglasi kako su pacijenti otporni na terapiju. Intravenski ciprofloksacin i metronidazol tada mogu biti lijekovi izbora.

Naprotiv, antibiotici širokog spektra trebaju se dati svim bolesnicima s fulminantnom bolešću koji imaju visoku vrućicu, povišen broj leukocita u krvi te znakove megakolona. Ako se snimanjem dokaže proširenje crijeva, potrebno je staviti nazogastričnu sondu (plastičnu cijev koja se kroz nos uvlači u grlo i dalje kroz jednjak i želudac u crijeva) kako bi se ispraznio sadržaj crijeva i spriječilo njegovo daljnje širenje. Bolesnicima može pomoći i rektalna sonda. Tada bi pacijenti trebali mijenjati položaj svakih nekoliko sati u svrhu promjene položaja plinova. Opis jednog kliničkog slučaja govori o uporabi hiperbaričnog kisika (koji može poboljšati diguzijski gradijent dušika i smanjiti promjer debelog crijeva) kao vrlo učinkovitom, ali takvo liječenje nije svugdje dostupno.

Indikacije za kolektomiju ili ciklosporin - pacijenti s toksičnim megakolonom (kod kojih je debelo crijevo prošireno šest centimetara ili više te imaju toksične simptome) koji ne odgovaraju na terapiju unutar tri dana potencijalni su kandidati za kirurški zahvat odstranjenja debelog crijeva (kolektomija). Savjetovanje s kirurgom u vezi ovakvih slučajeva potrebno je obaviti unutar tog perioda.

Manje teški bolesnici obično odgovaraju na parenteralnu terapiju steroidima unutar sedam do deset dana. Oni kojima se stanje ne poboljša kandidati su za kirurški zahvat ili intravensku terapiju ciklosporinom, lijekom koji potiskuje imunološki odgovor organizma. Ciklosporin može biti osobito koristan u bolesnika otprnih na steroide kad se novodijagnosticirani UK prezentira kao teška ili fulminantna bolest, osobito onda kad bolesnici odbijaju operaciju. Ipak, dugotrajan ishod bolesnika koji su "spasili" debelo crijevo uporabom ciklosporina nije dobro istražen.

Ciklosporin se može dati u obliku trajne infuzije pacijentu s teškim UK kod kojeg steroidi ne djeluju nakon sedam do deset dana. Mogući učinak ciklosporina kao primarne terapije kod teškog UK nije jasan. Tijekom njegove primjene potrebno je praćenje razine ciklosporina u krvi, kao i razina kolesterola u krvnom serumu. Ako se simptomi ne povlače sedam do deset dana nakon početka terapije ciklosporinom preporučuje se obaviti kirurški zahvat. Nuspojave i međudjelovanja s drugim lijekovima česti su kod terapije ciklosporinom, a neke od njih mogu biti po život opasne. Stoga se pacijenti tijekom terapije trebaju pozorno pratiti.

Psihotropni lijekovi

Pacijentima koji su osobito pogočeni stresom mogu pomoći lijekovi za smirenje. Ograničeni epidemiološki podaci te klinički i eksperimentalni dokazi ukazuju na stres kao mogući uzrok pogoršanja bolesti. Ovi bi se lijekovi trebali koristiti zajedno s psihoterapijom te sudjelovanjem u radu udruga koje okupljaju UK bolesnike. Nekim bolesnicima će pomoći antidepresivi, a litij karbonat se propisuje pacijentima kod kojih je uporaba steroida uzrokovala psihozu.

Ulcerozni kolitis otporan na liječenje

Bez obizra na opseg zahvaćanja debelog crijeva, neki bolesnici imaju simptome i uz optimalne doze oralnih 5-ASA lijekova, lokalne terapije s 5-ASA ili steroidima te sistemskih steroida. Kod takvih je pacijenata potrebno razmotriti dodatnu terapiju.

• Ciklosporin - učinkovitost intravenskog ciklosporina već je opisana.
• Imunomodulatori - su lijekovi koji mijenjaju aktivnost imunološkog sustava. Među njima, azatioprin i njegov metabolit 6-merkaptopurin (6-MP) vrijedni su pokušaja prije operacije. Budući kirurški zahvat može izliječiti bolesnika te kod mnogih bolesnika pritom nije potrebna trajna stoma (otvor na trbuhu kroz koji se odstranjuje izmet), mnogi liječnici oklijevaju propisati ove, potencijalno otrovne, lijekove. Ipak, bolesnici koji odbijaju kirurško liječenje te oni s ograničenom bolešću koja ima teške simptome, dobri su kandidati za liječenje imunomodulatorima.
• Riblje ulje - eikosapentenoična kiselina (EPA) iz ribljeg ulja ima, istraživanjima dokazan, blagotvoran učinak na imunološki sustav. Uočeno je kako izaziva poboljšanje nalaza tkiva pod mikroskopom, porast tjelesne mase i smanjenje doze potrebnih steroida.
• Doza ribljeg ulja (0.18 g EPA po kapsuli) je 15-18 kapsula dnevno. Bolesnici znaju prekinuti terapiju zbog potrebe za uzimanjem velikog broja kapsula i "ribljeg" zadaha iz usta. Poboljšanje se može očekivati nakon šest do osam tjedana.
• Oralni antibiotici - više studija je pokušalo provjeriti učinkovitost oralnih antibiotika u liječenju aktivnog UK. Njihovi rezultati nisu bili jednoznačni i doboljni za konačne preporuke.
• Ciprofloksacin (antibiotik) ili riblje ulje, ili oboje, može se dodati u terapiji UK otpornog na liječenje. Ipak, ti lijekovi zasad nemaju ulogu kao terapija održavanja.
• Nikotin - tearapija nikotinom temelji se na podacima o zaštitnom učinku pušenja cigareta kod UK. Stoga bi ovakvo liječenje moždas moglo pomoći ograničenom broju pacijenata koji ne reagiraju na liječenje. Dosadašnja istraživanja pokazala su blagotvoran učinak nikotina u ovim slučajevima, međutim nuspojave terapije bile su znađajne kod nepušača.
• Heparin - antiupalni efekt heparina opravdava njegovo korištenje kod upalnih bolesti crijeva. Njegova uloga u liječenju UK trenutno nije posve sigurna zbog nezadovoljavajućih rezultata istraživanja.
• Infliksimab - se pokazao blagotvoran u studijama s malim brojem pacijenata. Ipak, sve studije nisu dale iste rezultate pa je njegova učinkovitost i sigurnost u terapiji UK još uvijek upitna.
• Probiotici - su nadomjesci hrane koji sadrže žive mikroorganizme koji su korisni za organizam čovjeka jer poboljšavaju ravnotežu mikroorganizama u probavnom sustavu.

Rezultati dosadašnjih istraživanja o ulozi probiotika u terapiji UK su ohrabrujući, osobito kad se ima na umu napredak u probiotskoj terapiji te spoznaje o ulozi bakterija u nastanku UK. Ipak, potrebno je još istraživanja kako bi se terapija probioticima uvrstila u standardne preporuke.

Uloga kirurgije u liječenju ulceroznog kolitisa

Kod četvrtine do trećine oboljelih od UK terapija lijekovima nije posve uspješna ili se pojave komplikacije. U ovim okolnostima se razmatra kirurška terapija. Kirurškim zahvatom odstranjuje se debelo crijevo (kolektomija). Za razliku od Crohnove bolesti koja se nakon operacije može ponovo javiti, ulcerozni kolitis je "izliječen" nakon odstranjenja debelog crijeva.

Ovisno o nizu čimbenika, uključujući opseg bolest, pacijentovu dob te opće zdravstveno stanje, preporučuje se jedan od dva kirurška pristupa. Prvi podrazumijeva uklanjanje cijelog debelog crijeva i stvaranje otvora na trbušnom zidu (stoma) kroz koji se prazni izmet u pričvršćenu kesicu. Novije kirurške tehnike omogućuju odstranjenje cijelog debelog crijeva i izbjegavaju stvaranje stome. Izradom unutarnjeg "džepa" od tankog crijeva i njegovim spajanjem na analni sfinkter (kružni mišić na otvoru debelog crijeva), sačuva se integritet crijeva i otklanja potreba za stomom.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest

UK se razlikuje od druge upalne bolest crijeva, Crohnove bolesti. Crohnova bolest može pogoditi bilo koji dio probavnog sustava, uključujući tanko i debelo crijevo. UK, naprotiv, pogađa iskjučivo debelo crijevo. Upalni proces zahvaća cijeli rektum te se kontinuirano širi na ostatak debelog crijeva i nema nezahvaćenih područja između područja upale. CB se odlikuje preskakanjem sluznice pa su bolesna područja izmješana sa zdravima. UK zahvaća samo unutarnji sloj crijevnog zida (sluznicu), dok CB pogađa cijelu debljinu stjenke, odnosno sve slojeve.

Ojema je bolestima zajednički poremećaj imunološkog sustava. Obrambeni, imunološki, sustav tijela sastoji se od različitih stanica i proteina i oni u zdravom organizmu surađuju na niz načina u svrhu zaštite. Imunološki sustav osoba s upalnom bolesti crijeva neprikladno reagira na podražaje i neopravdano pokreće upalni odgovor. Aktivirane imunološke stanice proizvode tvari koje dovode do ulceracija crijevne sluznice i ozljede crijeva. Ovaj proces u određenom stupnju razvoja počinje izazivati simptome.

Niti UK ni CB ne smiju se zamijeniti sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (iritabilni kolon), poremećajem koji pogađa pokretljivost crijeva. Ponekad se naziva spastični kolon ili nervozni kolitis, ali nije povezan s upalom. Iritabilni kolon je stoga mnogo manje ozbiljna bolest nego UK i CB. Iritabilni kolon nije direktno povezan s ovim dvjema bolestima.