Behcetov sindrom

Što je Behcetov sindrom?

Behcetov sindrom spada u skupinu reumatskih bolesti, koji je karakteriziran kroničnom i recidivirajućom pojavom aftoznih ulceracija na sluznici usne šupljine i vanjskih spolnih organa, upalom šarenice, zglobova i moždanih ovojnica, ali i difuznom upalom manjih i većih krvnih žila.

Povijest

Prvi opis Behcetova sindroma dao je Hipokrat, ali današnji opis i naziv bolesti potječe od godine 1937. kada je turski dermatolog Hulusi Behcet opisao bolesnika s ponavljajućim oralnim i genitalnim aftama te upalom šarenice.

Epidemiologija Behcetova sindroma

Najveća raširenost bolesti je u Japanu, na Srednjem Istoku i u sredozemnim zemljama. Tipična životna dob javljanja bolesti je treće desetljeće, a javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena.

Etiologija Behcetova sindroma

Etiologija od 1937. do danas ostaje nerazjašnjena, no mnogi nalazi upućuju na brojne moguće čimbenike. To su: genetički, upalni, imunoregulacijski, infekcijski.

Što se tiče genetike pronađena je značajna povezanost između HLA-Bw51 antigena i Behcetova sindroma. Od infektivnih uzročnika navode se streptokoke, tj. nalaz njihovih protutijela upućuju na njih, ali kao mogući uzročnik spominje se i Herpes simplex virus. Od imunoloških i upalnih mehanizama ističe se povećanje tipičnih čimbenika koji upućuju na upalu - povećan broj cirkulirajući imunokompleksa, interleukin 1 i mnogi drugi.