Što su spolno prenosive bolesti (SPB) ili Sexually Transmitted Infections (STI)

Danas se u skupinu bolesti koje se prenose spolnim putem (STI, engleski sexually transmitted infections) ubrajaju "klasične" venerične bolesti: sifilis, gonoreja, ulkus mole, limfogranuloma i donovanoza, isto tako kao i širok spektar bolesti koje se karakteristično pojavljuju u genitalnoj (spolnoj) regiji, kao što su: nespecifični (negonorojički) uretritisi u koje pripada klamidijska genitalna infekcija, genitalne infekcije uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV) - poglavito šiljasti kondilomi, genitalni herpes, HIV-bolest (AIDS), genitalna kandidoza (gljivična bolest), svrab, stidna ušljivost itd. Važan kriterij za uvrštavanje u ovu skupinu bolesti jest spolni put prijenosa. Iznimno, neke se od STI mogu prenijeti i nespolno, npr. putem zaraženih predmeta ili "vertikalno" od majke prilikom poroda.

Epidemiološki podaci o SPB

Učestalost sifilisa i gonoreje u Hrvatskoj u posljednja dva desetljeća relativno je niska, dok su slučajevi ulkus mole, limfogranuloma venereum i donovanoze iznimni i to najčešće preneseni iz tropskog područja. Međutim, u posljednja tri desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, opaža značajan porast učestalosti drugih SPB, koje sve više predstavljaju javno-zdravstveni problem. Primjeri takvih bolesti su nespecifični uretritisi uzrokovani klamidijom, HPV genitalne infekcije, genitalni herpes, kao i HIV-bolest (AIDS). Nizak higijensko-socijalni standard u nerazvijenim zemljama s jedne strane, no i suvremeni stil življenja u razvijenim zemljama s druge strane, kao i česte migracije stanovništva pridonose širenju SPB. Sve veća učestalost SPB, kao i razvoj laboratorijske dijagnostike i racionalnog liječenja bitno doprinose aktualnosti problematike SPB u kontekstu suvremene medicine.

Učestalost klamidijske genitalne infekcije u SAD-u je u dramatičnom porastu. Od 1987. do 2000. godine učestalost se kretala od 78,5 - 404 osobe na 100.000 stanovnika. Podaci ne govore da se radi o nekontroliranoj epidemiji već boljem screeningu, jednostavnijoj dijagnostici i sustavnom prijavljivanju klamidijskih infekcija. Ne treba zanemariti da je učestalost i dalje u porastu. Proširenost je najveća u populaciji s niskim socio-ekonomskim statusom, među osobama koje se bave prostitucijom, kao i u populaciji s nedovoljnom zdravstvenom prosvijećenosti. Od svih novih slučajeva klamidijske infekcije, 40% su adolescenti između 15-19. godine života. Osoba s klamidijskom infekcijom ima 3-5 puta veći rizik za AIDS ako se susretne s uzročnikom (HIV) nego žena koja nema klamidijsku infekciju.

Oko 40% žena koje ne liječe genitalnu klamidijsku infekciju razvit će zdjeličnu upalnu bolest (PID). Oko 20% žena s PID će biti neplodno i 18% će razviti kroničnu bol u zdjelici.