Hipertenzija - povišeni krvni tlak

Dijagnoza hipertenzije

Dijagnostička obrada hipertenzije ima 3 osnovna cilja:
1. Potrebno je utvrditi da li se radi o perzistentnoj hipertenziji. Arterijski tlak se pri svakom pregledu mjeri 3 puta, a dobivene vrijednosti se moraju provjeriti bar 3 puta unutar 14 dana. To se radi jer su moguće greške od strane mjernog aparata ili grešku mogu stvoriti fiziološka kolebanja arterijskog tlaka kod pacijenta ( nakon fizičke aktivnosti, pušenja ili psihičkog napora ).
2. Treba procjeniti težinu hipertenzije i stupanj oštećenja ciljnih organa kako terapijska intervencija ne bi bila neprimjereno blaga ili pretjerano agresivna.

a) Blaga hipertenzija
- 50 - 60 % hipertoničara
- asimptomatska
- spada u domenu liječnika opće prakse

b) Umjerena hipertenzija
- 35 - 45% hipertoničara
- asimptomatska, a oštećenja ciljnih organa su rijetka i blaga

c) Teška hipertenzija
- 5 - 10 % hipetoničara
- u pravilu su oštećeni ciljni organi
- spada u domenu interniste

d) Maligna hipertenzija
- 0 - 1% hipertoničara
- po definiciji je simptomatska s teškim oštećenjima ciljnih organa
- zahtijeva hitno bolničko liječenje

e) Hipertenzivna kriza
- obilježena je naglim pogoršanjem općeg stanja s velikim gradijentom tlaka u razmjerno kratkom stanju i znacima encefalopatije
- zahtjeva specijalističko liječenje u jedinicama intenzivne skrbi

3. Potrebno je otkriti sekundarne oblike, koji su rijetki, ali su potencijalno izliječivi kirurškim zahvatom ili nekim drugim postupkom.

Osnovne pretrage koje treba napraviti svakom hipertoničaru:
1. anamneza i klinički pregled uz fundoskopiju
2. standardni ehokardiogram
3. analiza mokraće: specifična težina, pH, proteinurija, sediment
4. analiza krvi: glukoza, kalij, kolesterol, kreatinin, mokračna kiselina

Na osnovne pretrage nadovezuju se dopunske pretrage: npr. pri sumnji na kroničnu parenhimsku nefropatiju radi se UZV, ispitivanje bubrežnih funkcija, urografija i po potrebi biopsija bubrega.
Koarktacija aorte dokazuje se aortografijom.
Kod feokromocitoma određuju se katekolamini ili vanilmandelična kiselina u 24-satnoj mokraći, nativno ili nakon 0.3 mg klonidina.